Ambijentalni početak, u stilu, ne slučajno "oca ambijentalne muzike" Brian Eno-a, s tim što se u miksu pojačavaju određeni lomovi, kao da smo upozoreni od strane voza, sa zvucima pjevanja sa minareta, kojima je pomalo dodat efekat. Sve u svemu mislim da se radi o "pravom albumu" koji opisuje šetača prugom. Prava svježina se osjeća na albumu - svakodnevni život ne trpi kritiku, miksuje na vrlo malo kanala, bez promjene, sa ponavljanjima dok promjene počinju biti izvjesne, a to su promjene gudačkog tradicionalnog instrumenta sa signalnim tonovima završetaka. Mislim da je ovaj album pravi biser u electro muzici koji još nije otkriven kao takav. Omot kao da izlazim iz putničkog tunela na Željezničkoj stanici Podgorica. Ako bi počeo da sastavljam plejlistu sa pjesmama koje sam obuhvatio recenzijama na Terapiji, ovaj bend bi bio broj jedan na njoj. Možda je ovo uvođenje novine u pisanju ove recenzije, u smislu nekog CD-a sa miksom pjesama koje u određenom trenutku proizilaze iz recenzije i ulaze u selekciju pjesama za neku kompilaciju koja je usko vezana za rad na recenzijama albuma.



Počinje mutljavina vokala sa zvucima orgulja, udaraljki kojih nije bilo do tad. Kao da je u štalu snimio krave i pustio 3 sekunde usporeno. Zvuci sa distorzijama dječijeg sintisajzera, dronbulja, sazvučje pastira, do udaraljki koje se počinju efektima umnožavati, gitarskim eksperimentima nalik sirenama - ambulantnim. policijskim, vatrogasnima, bebastim glasovima koji su kompjuterski tako pomjereni malo. Album glasova definitivno, dok postepeno ne postane ritmički najmanje repetativan, ili minimalan, sa biopijama. Ne baš drogama kao na minimal žurkama. Klaviri kao da smo na kišnom trotoaru. Nastavlja nekim starim pjesmama u stilu The Caretaker-a. Zujanjima potpuno prirodnim, doživljaja ili prenosa doživljaja prirode, dobar spoj, sa grmljavinom i kišama koje nastavljaju pjevanjem. Opet u stilu The Caretaker-a. Na trenutak tako neki zvuk da se smrzneš, kao da se primičem bolnici, gotovo da mi se ne živi. Mislim da postane dominantan da čovjek jednostavno izgori od mržnje u sebi, sa krajnjim optimizmom da je svjestan tog osjećaja koji postoji jedino u zvuku. Album je pun onih zvukova po kojima je Autechre poznat, sa pomalo Nine Inch Nails atmosferom. Opet taj Caretaker stil ili period, koji do kraja postaje u tom stilu i u toj logici. Završnica sa elektronskom muzikom toliko osiromašenom, koja po svemu sudeći je tu kao da svi treba da ustanemo i aplaudiramo, sa Brian Eno sličnim ambijentima i nekim trubačkim najavama otvaranja vrata da publika izađe, a ostalo sam Rapoon kad ostane - a nije skratio, kao da ga okružuju organizator i ostala tehnička podrška.

Naslovi: 1.Breakfast In Mesopotamia, 2.Via, 3.Drift, 4.Machine Tongue, 5.Tarsut, 6.Yarsut, 7.Endings, 8.In Rain, 9.Horizons Endless, 10.Dusk Moon

ocjena albuma [1-10]: 8

edo žuđelović // 20/07/2022