Amplifikovan zvuk sa ritam mašinama, sintetizovani u jednu distorziju. Ritam nekog stojećeg udarača sa prelaskom pogleda sa njega na sav mrak u pozadini kojim je on ispunjen. I dalje je sve amplifikovano. Pomalo je mašinski zvuk nekako isturio pojedinca koji to radi kulturološki pogrešno, kao izolovan pojedinac, vjerovatno ima "to nešto" interesantno za nas koji slušamo muziku, zbog čega istu volimo i poštujemo. Kao da nam nudi nešto i sve što nudi je obična membrana na kraju. Skraćeni zvuk, ATT koji je potpuno izveden na albumu i opet ista sugestija, ako je album onda je muzika odabrana da bude album. Glas pomalo kao da pjeva Blixa Bargeld. Interesantno, u vidu nekog vokalnog isječka koji se ponavlja, uz udaranje metalnih buradi, od nafte vjerovatno. Metalima je konstruisan čitav ritam, s tim što je membrana vraćena nazad u bend i ona je u službi muzike. Šumovi puzeći se nastavljaju sa vibriranjem metala i teškim distorzijama koje su procesirane i pomalo u stilu The Prodigy, žele zaposjednuti binu rave podijumom za igru, ali se zvuk smiruje i nastavlja u nekom drugom smjeru, miksuju ga, ali ne baš potpuno onako kako je na početku izgledalo. Priroda i mašina, stvarno kvalitetan zvuk sa odsviranim sintisajzerom kojem je linija inspirisana ambijentom mračnog stana sa pogledom na industrijsku prašinu slabe dostupnosti potpuno usmjerena ženskom biću. Nekako mi ne paše, a toliko me je zatvorio nekom mračnom tamnom masnoćom vrelog vazduha distance da prosto na neki način smatram da dijelim iskrena osjećanja sa ljudima. Režući bass koji se čuje sam sa ritmom pogleda na zgrade u stilu "šezdesetih", i jednim jako dobrim zvukom koji podsjeća na autotune, koji evocira uspomene kolektivnog razgledanja, ne poznavanja mirisa ili same potrebe korišćenja mirisa za tijelo protiv onog tjelesnog.



Jaka industrijska plesna muzika sa brušenjima, bass linijama kao da pušta vodu u lavor koji postaju oštri. Poluozvučena dirka sa nekom "reklamacijom" u vidu ekstazija, ako je moguće da to dopire do sveopšteg uspjeha da je konzument talentovan za to što je kupio, konkretno instrument, ili nađu nekog pojedinca u banku pa mu sude po sistemu života koji živi nedovoljno većinskim načinom razmišljanja. Početničke griješke su očigledne dovoljno da će se neko zavući od njih da špija,ili će nam neko opsovati majku, Tursku, oca, mrtvog oca...Muzika pada u taj doživljaj albuma koji postaje toliko nakaradan.

Naslovi: 1. Trelesire, 2. When Told
, 3. Diesel, 4. Untitled, 5. Ivy, 6. Laika, 7. Mollusk, 8. Severed, 9. Isopod, 10. Kheium, 11. Hidden

ocjena albuma [1-10]: 1

edo žuđelović // 30/07/2022