Buka u kojoj efekti predstavljaju suštinu dešavanja, jer sve što se blago odvaja je u određenom smislu otkrivanja tog dodira, osnovnog pravca kretanja, koji razgolićuje ženu i njena ne-bučna interesovanja, ali ih ne kompromituje. Mi muškarci smo sve svoje ideje stavili u službu već postojećih, razrađenih, kolektivnih dešavanja raspoloženja, kojima sugerišemo, a ne govorimo svoje mišljenje, ono je samo proizvod određene akcije mišljenja. Kad bi smo viđeli i istraživali kod umjetnika neki vid mišljenja ne bi smo ništa osim tehnike našli, obična tehnika koja ne vrijedi mnogo u estetskom ali ni u narativnom, zato osuđujem homoseksualizam koji ovim istinskim umjetnicima, a nisu se slučajno rodno istakle, kvare potrebu za jednim ovakvim zvučnim zapisima koji izražavaju mišljenje, i dolazimo do zaključka da je prava privilegija imati ženu, biti oženjen, mislim da sam komad provocira taj aspekt buke, ona je inače pravo osvježenje današnjice kad je muzika u pitanju. Dugo se ovo nije osjećalo, dok se čitava priča o duvanu u Crnogoraca nije izgubila iz naših razmišljanja. Izuzetno kontrolisanje efekata, jakim držanjem pod kontrolom istih, dok ona ne bude potpuno, u jednom trenutku, spojena u taj imaginarni zid izazvan bukom, koliko ja uspijevam dokučiti značenje HNW. Dakle momenat u kojem se kontinuirana buka spaja u jedan kratak period trajanja totalnog zida i nastavlja u smjeru propadanja buke, početnog smisla, dovođenja iste do momenta zida. Još ako nije samo to, a ovaj album jeste, pravi HNW.

Naslovi: 1. Stoic 15:01

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 11/08/2022

> vidi sve fotke // see all photos