Prvotno samo kao bandcamp, a odnedavno i kao zvanični CD za kazahstansku Narcoleptica Productions (aktivni od 2015., do sada imaju više od 400 izdanja), ovaj slovenski vrlo čudan black bend može uspostaviti neke nove odnose i relacije u žanru. Dolaze iz Medvoda i sakrivaju se u anonimnosti, a glavna odlika im je čitav spektralni rakurs od space-rocka preko psihodelije, folka, paganizma i non-dungeon synth blacka budući da im mračno dizajnirane klavijature imaju skoro pa isto učešće kreacije zvuka kao i gitara. U nekim pjesmama čak i više dominira synth nalik na Steven Brownove gothic/avangardne finese Tuxedomoon, no ko' što spomenuh, nije u onom smrtno zamornom black ambijentu. U tom aspektu imaju mnogo klorofila, prirodnih analognih supstanci šarenih šarži s neočekivanim amplitudama od power/speed metala uz čarobnu halucinaciju, barem onu uzrokovanu ražinom snijeti po Hoffmanu. Sukladno tome je dizajniran i omot nimalo ne sugerirajući na neki black/death ko' što vrišti vokalist, uglavnom manje-više na slovenskom ako ga tko uopće može uhvatiti što li ga se točno dere, koji puta i vrlo teatralno, šmekerski artistički mračno. Sami libreto bi trebao biti epski paganizam pun ezoterije, metafizike, slavenske pseudomitologije o ratovima, ali brus malo, i to ostaje enigma jerbo nisu otisnuli tekstove.



Od kraćeg instrumentalnog uvodnika "At the pearly gates of morning glory" postavljaju se temelji nove me(n)talne psihodelije da ovdje nije baš onako kao što bi se predvidjelo. Sve je lucidno šašavo, dinamično i dramatično nastavljajući s narednim pjevanim temama miksajući riff klavijatura i gitare očito upregnutih u melodične sfere: tu su uistinu primamljivi na prvo slušanje - "Riffael", "Antične bitke", "Drugi padec Rima", "Mati sreče (Burgmansia)"... Miješajući speed i trip, kako oralno i psihološki, tako i stilski, amplitude šetaju uokrug od skoro pa brutalnih brzanaca do baladičnih i plahovitih tema poput "Protokol Anatahkarana", pa se ponovno vrckavo prebacuje u živahne brzance "Stingray chariot", "Zlati učitelj", "Knez sonca". Neupitna je sviračka kompetentnost gitariste i klavijaturiste, imaju mnogo znanja i nimalo se ne trude nekoga imitirati, note su im čiste, a čitava predstava transcedentalna od početka do kraja.

Pa, kako kome, meni se ovo doima osobnom hipotezom da su ovako mogli zvučati Tuxedomoon ranih 80-ih kada bi umjesto new-wavea i cabareta izabrali metal s hardcore tretmanima.

Naslovi: 1.At the pearly gates of morning glory, 2.Riffael, 3.Antične bitke, 4.Drugi padec, 5.Mati sreče (Burgmansia), 6.Protokol Anatahkarana, 7.Stingray chariot, 8.Zlati učitelj, 9.Knez sonca, 10.Nova stran

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/08/2022