Postavimo pitanje koji je najveći rock band današnjice. Neki bi rekli Metallica, glazbenokritičarski fosili bi vjerojatno rekli U2, spomenilo bi se tu još imena poput možda Queens of the stone age, ali meni osobno, iako nisam fan ovog žanra muzike je to nesumnjivo Clutch. Bend koji konzistentno izbacuje dobre albume i ne pati od prevelike pompe i nekakvog statusa. Možda se varam ali ne vidim smisla da živimo u prošlosti. Jedini bend u zadnje vrijeme koji vidim da bi se mogao vinuti do nekih visina je Starcrawler, prvenstveno zahvaljujući nevjerojatnoj karizmi vokalistice, ali ne bih žurio sa prosudbom dok ne vidimo što će napraviti kada iscrpe svaku varijantu MC5 zvuka i krenu raditi nešto ozbiljnije. Bilo kako bilo, i kojeg god favorita svatko od nas imao, evo pred nama novog Clutcha. 'Red alert (Boss metal zone)' počinje kao da bi mogla biti lagana psihodelična rock stvar, no bend nakon svega par sekundi udara u svom poznatom stilu. Živahna i poletna malo podsjeća na 'X-ray vision' ali malo je nezahvalno vršiti usporedbe jer Clutch ima taj svoj stil pa se dosta toga da uspoređivati. Odlično otvaranje albuma. 'Slaughter beach' je zato malo sporija stoner stvar sa jakim grooveom i izmjenama tiših versova i jačeg chorusa. Nije neki banger koji će na koncertima previše natjerati publiku da divlja, ali je vrlo dobra pjesma u njihovom stilu. 'Mountain of bone' već zvuči kao kakva antiratna stvar iz doba rata u Vijetnamu, bar na početku. Glavni riff je okosnica dok je chorus ipak nijansu ispod. Sve u svemu dobra psych rock stvar. 'Nosferatu madre' djeluje kao da će biti sporija i teža, no i ona se vraća u taj njihov živahni stoner rock stil.



'Mercy brown' počinje isto laganim gitarskim pasažem i dosad naj... emotivnija? Ne znam, meni su od chorusa malo prošli trnci niz leđa. Dosad najizražajnija iako stoner segmenti nisu na istom nivou. Nije loša stvar, ali je rastrgnuta između toga da bude himna i toga da bude rock stvar. Prosudite sami, ne kažem da je loše. 'We strive for excellence' zato ne ostavlja nikakve dvojbe. Klasična up-beat clutch pjesma. Je li ovo introspektivni naslov? Možda, ali iako ne slušam baš svaki njihov album, još nisam čuo neku lošu stvar od njih. 'Skeletons on Mars' sa svojim flangiranim početkom prelazi u catchy stvar sa dobrim chorusom. Jako mi je teško odabrati favorita, sve pjesme imaju nešto dobro, rijetko koja nešto loše. Album je vjerojatno rađen kao cjelina, zato i ne čujem baš neki hit single da bi se mogao posebno izdvojiti, mada mislim da su Red Alert već napravili kao spot. 'Three golden horns' je brža uptempo stvar, dok laganija 'Jackhammer our names' zatvara album.

Clutch uvijek isporuči dobar album, sve ostalo zavisi od osobnih preferenci. Dobra cjelina, doduše bilo bi zanimljivo čuti kako bi zvučali da one flangirane i delayane gitare sa početaka nekih pjesama pretvore u čitav stil, ali to onda ne bi bio Clutch, a i takvo nešto smo i dobili na zadnjoj pjesmi. Sve u svemu, čist dobar album.

Tracklist: 1. Red Alert (Boss Metal Zone), 2. Slaughter Beach, 3. Mountain of Bone, 4. Nosferatu Madre, 5. Mercy Brown, 6. We Strive for Excellence, 7. Skeletons on Mars, 8. Three Golden Horns, 9. Jackhammer Our Names

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 29/09/2022