Urnebes. Jedina riječ koja je pala na pamet kad sam vidio spot ovog trojca iz Philadephie. A cover albuma tek? Vokal i frontmen u svom Drakula plaštu i sa corpsepaintom izgleda kao mamurni King Diamond koji je netom prije oralno zadovoljavao menstruirajuće truplo. Gola teta na grobu kojoj se krv cijedi niz tijelo, mislim da je ista koja se pojavljuje u spotu, zavodljivo plešući oko seoskih vila za sijeno. Ovo je tip albuma koji se s guštom istovari na sve što vam je sveto. Punk rock i vampiri. Eto vam na i vaš gothic i emotivni senzibiliteti, elitistička buržoazijo. Bela Lugosi je možda mrtav, ali Leslie Nielsen će živjeti vječno. Neapologetski antimainstream. Estetika vrišti na rane osamdesete. Odgovor na pitanje šta bi dobili da u mikser ubacite Venom, kasnije black metal growlove, rani američki punk rock više naklonjen Crampsima negoli Ramonesima, barem u onim momentima kada izađe izvan žeščih hardcore punk okvira, i recimo filmove Johna Watersa za ukusni art-element. Sotonističkim ritualima prizvani Groucho Marx pandemonij. Obzirom na izostanak sličnih termina u novosadski dogovorenom jeziku iskoristit ću amerikanizme poput 'sleazy', 'cheesy', dok je definitivno 'over the top'. Otrcano do bola, ljigavo, vulgarno, bolikurčina u razini Horror Piknika sa perikama za maškare u spotovima, samo što se i Horror Piknik vjerojatno doživljavao ozbiljnije. I baš zato je DOBRO!



Da je ovaj album izišao 1981. Ili 1982. mogli bismo komotno zamisliti ostarjelog i senilnog Fenriza u staračkom domu kako ga preporučuje ignorirajućim gerijatrijskim sestrama kao ultimativni proto-black punk metal album, ali sa jednom znakovitom stvari: ovdje nećete naći ni tragove Celtic Frosta, Bathorya, recimo sirovijih stvari od Amebixa koje komotno mogu pod isti kišobran početka hibridizacije punka i metala. U prkos svemu što je nesveto ovi momci su napravili black punk album gdje je od black metala ostala samo šminka, hardcore punk koji opasno pleše po rubu thrash metala, ali ga rijetko do nikad ne prelazi, svaka sličnost se može nazvati slučajnom, i sve to na estetiku kao iz Hammer horror filmova iz zlatne ere studija. Uistinu bi bio teški propust ne preporučiti ovaj spektakularni show od albuma. Od otvarajuće 'Suicidal blood fucker', crust punk nabijačine 'Phantoms', čisto venomovskog riffa na 'Transylvanian night'... i naravno izlizani VHS spot za pjesmu 'Tortured Soul'. Energični punk rock, thrash metal minus metal, Alice Cooperove lutke sa stejdža... Ama baš ništa na ovom albumu nije novo, niti dobro, ali je sve tako neukusno posloženo da ne može biti loše. Neukus se cijedi iz svake pore. Kako je rekao Malcolm McLaren: bolje spektakularno propasti nego umjereno uspjeti. Neću detaljno secirati svaku pjesmu jer bi mi vrlo brzo ponestalo epiteta kojima bih kitio ovo anti-remek djelo. Zabavan album koji se ne doživljava ozbiljno tako što se doživljava preozbiljno. Preko svake mjere.

Tracklista: 1. Suicidal Blood Fucker, 2. Phantoms, 3. Tortured Soul, 4. Transylvanian Night, 5. Foreshadow, 6. Living Nightmare, 7. Full Satanic Power, 8. Cursed Eternal, 9. Spider Biter, 10. Debauchery

Ocjena (1-10): Dracula 3000

marko šiljeg // 16/10/2022