Urođenička plemena u Kanadi su desetljećima bila izložena sistematskoj otimačini djece koja su potom, u dobrom katoličkom duhu, bila spolno i fizički zlostavljana i prisilno europeizirana "kako bi (logično, jel) bila bliže bogu". Nimalo laka tematika kulturološke traume i dehumanizacije. Stvarno lice nasmiješenih Europljana i njihove etnocentrične arogancije. Ne čudi stoga da će ovakva siva i teška tematika biti inspiracija za power electronics album zar ne? Vođa ili možda i jedini član projekta, Jesse Decay, je također urođenik čija je baka bila žrtva ove prisilne kulturološke asimilacije, te je na albumu kao sampleove koristio svjedočanstva žrtava. Za sve koje ova priča šokira, ne brinite, pedofašistička crkva se nominalno ispričala pa je sad sve u redu i sve su rane zaliječene. Ispovjedili su se i njihov skandinavski kolonijalistički isus im je oprostio. Aleluja. 'You need us, we don't need you' je upravo ono što sam napisao u najavi teksta, Harsh Noise Wall podloga izmanipulirana delayem i nadograđena distorziranim growl vokalima, ili se bar tako čini. Repetativna priroda stvari omogućuje da se slušatelj uživi, dok ispadi mučnih vrisaka služe kako bi si mogao predočiti vapaje nedužne djece koju je bijeli čovjek odlučio koristiti za svoje sadističko iživljavanje. Za kraj skladbe autor je skinuo delay te dobivamo čistu HNW buku pojačanu vokalnom komponentom. 'Wendigo spirit' počinje dovoljno nedužno, kao kakva generična američka korporativna reklama osamdesetih, no vrlo brzo prelazi u industrial noise/electronics, također popraćena istim vrištećim vokalima. Naprednija od otvarajuće, sa izmjenama pulsirajućih elektronskih sekvenci stvara neurotičnu zvučnu kulisu te završava nojzerskim pulsevima. 'Three sisters (ghosts)' je harsh noise stvar gdje su vokali bačeni u pozadinu toliko da se jedva probijaju kroz repetatinu škripu. Na polovici pjesme prvi put jasno razabiremo ranije spomenute semplove.



'No truth, no reconciliation' ima spori build-up i ambijentalnija je pjesma. Ova je najviše power electronics stvar utoliko što su zaista sekvence synth basa, a ne zidovi buke ili nojzerska škripa, koja služi kao lijepi aranžman na podlogu. Nije pretjerano ekstreman izričaj i njegova kontemplativna i introspektivna komponenta se ističe kao definitivno najbolja stvar na albumu. Peta, i završna stvar, 'Reprisal' se može nazvati i outrom, ali je fino posložena industrial noise kompozicija koja efektno privodi album kraju.

Sve u svemu, dobar noise album koji se bavi zbilja mračnom tematikom a da nije nekakav violence fetiš poput mizoginije ili opsesije serijskim ubojstvima. Ne isuviše ekstreman, ali niti blag u svojoj isporuci. Dobro i kvalitetno utrošenih nešto više od dvadeset minuta vašeg vremena.

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 21/10/2022