Objavljen zadnjih dana 2022., ovaj debi rad peterca iz Županje, inače članova kompletne sviračke sekcije bivšeg crossover benda Proslov koji je egzistirao 5 godina i realizirao album "Provincije" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24998 (2016), te jedan 12'' split vinil s Ground Zero (2020), a tu valja dodati da je odličan režavi frontmen Šuma (nema veze s onim zagonetnim oneman bendom www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31699 čiji smo EP "Izolacija" ne tako davno recenzirali), elem, još jedan zanimljiv, samo stilski znatno drugačiji album ne prežestokih, ali dostatno odvaljenih 'palica i žica'. Opaska benda jest da ovaj Šuma iz Županje do sada nigdje nije pjevao, znali su njegov potencijal, pa je napokon i zapjevao. Riječ je o križancu thrasha i deatha u jednostavnijim gabaritima s dvije gitare, živim bubnjevima i basom udarajući ne toliko brutalnim glazbenim opservacijama koliko lirskim dozama nihilizma na engleskom jeziku da su religijskim dušebrižnicima bogohulni, implicitni i moralno krajne nepoćudni. No, ustvari tu se i nalazi jezgro frustracija izazvano društvenim nepotizmom, licemjerjem, gramzivošću, mržnjom, borbom za prestižem i još nekolicini ljudskih vrlih osobina u aspektima manipulativne svrhe. Ne, nisu to nikakva paklena podbadanja već kritičke prispodobe pokvarenog svijeta koji štiti vlastite stražnjice kao što kaže uvodna pjesma "Hate apparent" nastavljajući u narednoj "Ignorance is amiss" da je 'Bog među grešnicima smijući se s njima budalama'.



Mnogo metafora o pastirima, stadu šupljih umova, jedinom Bogu koji zapovijeda ("Devil in the skies" s kratkim samplom starog evergreena na havajki gitari!), neprekidnim noćnim morama s proživljavanjem istih starih užasa u pejzažima snova tražeći auru ("Nastja Maura"), nadi da ćemo svi izgorjeti (odličan brzi komad "Serenity now"), pa premisama o vlastitim grijehovima 'uže oko vrata stvarno pomaže da čovjek nauči sve o novim načinima mržnje' ("Through a machine of knives"), suicidalnim implikacijama ("Blackthorn") i završnom epilogu da se 'sa sigurnošću može reći kako smo sami sebi najgori neprijatelji' ("Black sheep slaughter") nesumnjivo izazivaju kontradiktorne stavove i raspoloženja. Kako tko gleda, a tu se diskusija može odvijati u nedogled.

Inače, ovdje se ne rasipa brzim tempovima, nema blastbeatova i urnebesnih galopa (izuzev spomenutih "Devil in the skies" i "Through a machine of knives"), više se ide u melodičan segment ranijih Six Feet Under križan s Panterom, koji puta i malčice kompleksniji zahvat, ali se stalno vodi računa o kompaktnosti s međusobnim interakcijama u homogeno povezanim aranžmanima dozvoljavajući i raširenije pristupe do cirka 6 minuta otprilike onako kako su ih pleli kao Proslov što je više nego odličan nastavak starog benda.

Naslovi: 1.Hate apparent, 2.Ignorance is amiss, 3.Devil in the skies, 4.Nastja Maura, 5.Serenity now, 6.Through a machine of knives, 7.Blackthorn, 8.Black sheep slaughter

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/02/2023