home > mjuzik > Meliha, EP

kontakt | search |

GO.ST: Meliha, EP (Slušaj najglasnije, 2022)

EP kojeg po zapremini od pola sata mnogi uzimaju kao album tek je za 6-7 minuta kraći od prvijenca "Secret Garden" (2019) ovog poluakustičnog kantautorskog projekta Gorana Stanića iz Našica. Ime su, elem prva dva slova inicijala i nije nikakav 'ghost', kao što bi se isprva pomislilo, ali ima neke vižljavosti u sofisticiranoj skulpturi poetike i vrlo mirne zvučne kulise: tekstovi su na engleskom, a glazba i vokal prožeti snenim, neopterećenim dream-pop/ indie-folk ugođajem i dobre strane spirita i poželjnog gosta što ostavlja dojam nepretenciozne pristupačnosti samodopadne privlačnosti.
[  ]

Uz njegov kompletan aranžman gitare i usne harmonike uključena je i prateća postava s laganim odjekom bubnjarskih metlica, bas gitare, syntha, saksofona, klarineta i povremenih samplova glazbenika (Petar Glova, Ivan Kukuljević, Ivan Krajačić) koji su prodefilirali kroz legendarne našičke bendove Kukuriku Street, Portman, Hesperian Death Horse, Oprosti, caffe 'aparat', Nokti, Go Run Donkey Hot!, tako da ovdje nema riječi o nekom fleksibilnom panegriku kao izdankom kurtoazne autorske manipulacije, onakve što se često dobiva na temeljnoj bazi opskurnih akustičnih legato melodija ne dozvoljavajući rašireni spektar, štoviše, izbjegava se stereotip kratkih dvominutnih - trominutnih obrazaca u korist, doduše minimalističke, ali dovoljno razvijene infrastrukture s nadogradnjama.
[  ]

Duh, ajde, bolje rečeno spomenuti spirit koji lebdi je inspiracija melankoličnim osjećajem žene: Goran je više godina boravio u Belgiji i neko vrijeme u Sarajevu, od tuda i naziv EP-ija, kao i njegova sublimacija katarzične melodramatike iščekivanja, pritajenih strasti, čestih podsvjesnih motiva, pejzažnih minijatura, levitacija, stanja psihičkih kompromisa, razmatranja onih granica između stvarnosti i imaginacije, no u niti jednom trenutku ne skreće u apstrakcije, ekspresije i nadrealnost. Čvrsto se držeći za osnovnu linearnost fabule, tj. početne ideje i impresije, kroz 6 kompozicija se nižu povezane sličice događaja baziranih na fakcijskim emocijama, pa rečemo i zaista stvarnih, ako ne i proživljenih, čak se niti ne trudeći promatrača/ slušatelja uvjeravati u njih jer se doimaju isključivo njegovim autorskim legitimitetom bilo da se radi o sitnim nerazmiricama (uvodna "Black box" prožeta ambijentalnim psycho dekorom syntha), gordim obećanjima vječne ljubavi ("Gimmie five" pojačana finim kombinacijama jazzy saksofona u dinamičkim gradacijama), romantičnim večernjim neskladima (rasplesani swing neo-folk "I dance alone") ili jutarnjim premisama nakon, ha, moguće burne noći (eterična "Say no more" poškropljena klarinetom).



Po prve 4 pjesme dade se uočiti konceptualni pristup: odnosi dvoje ljudi su došli do melodramatičnog klimaksa, očito se razdvajaju, žele odmoriti od pritiska nepisanih obaveza, nametnutih bontona i normi, te se u posljednje dvije oslobađaju međusobnih stega odlaskom jednog od njih na samotno, ali ipak ugodno ljetovanje (najmirnija i najeteričnija "Deep blue sea" nacifrana lijepim akustičnim staccatima) i rezimiranjem ostataka emotivne veze (jedina na hrvatskom "Još jednom", a uz to najduža i najkompleksnija s elementima post-rocka) o kojoj i nije bitan onaj bezbrižniji diskurs, već pomalo ironičan obzor da za vrijeme ljubavi, a pogotovo nakon nje, ima više nedoumica, egzistencijalnih tegoba, neodlučnosti i iskričavosti nego li trenutaka iskonske vatre, strasti i obostrano fluktirajuće pozitivne kemije. Očigledno jest, da tu mnogo štošta nije štimalo…
[  ]

A stilske insinuacije na Pale Saints, Galaxie 500, This Mortal Coil, The Orange Strips, Miku Male, O Paradis, Lanu Del Ray… nikako nisu slučajnost. Tu se može još dosta toga pronaći relevantnog iz širokog opusa postmoderne, onih mekanih dijagonala bez distorzija i izrazite elektrike, ako synth u smislu laid back harmonija možemo smatrati unplugged alatom kojeg manje-više svi koriste. Režija, zvuk i produkcija su na visokoj razini, te kompletan rad nema s moje strane ama baš nikakvih zamjerki unatoč izostanku energije. Ona se nalazi u poetskoj snazi i odmjerenoj dinamici lahora koji itekako može pokrenuti vjetrenjaču.

Naslovi: 1.Black box, 2.Gimmie five, 3.I dance alone, 4.Say no more, 5.Deep blue sea, 6.Još jednom

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/04/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Second Sorcerium

TENEBRYNTH: Second Sorcerium (2024)

| 19/07/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: I Wish You Every Success

FASHION TIPS: I Wish You Every Success (2024)

| 19/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Srceder

NA LEPEM PRIJAZNI: Srceder (2017)

| 18/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Humanism

MALCONFORT: Humanism (2024)

| 17/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Rugo & Pelda

DC5: Rugo & Pelda (2024)

| 16/07/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Meliha, EP

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*