Ovo kratko izdanje michiganskog izvođača ne donosi prevelika iznenađenja, već nastavlja sa blago uzlaznom putanjom projekta vizualno fiksiranog na američki rat u Vijetnamu. S obzirom da se radi o novom projektu čija su sva izdanja izišla tokom ove godine, put od primitivnih početaka do nadajmo se još većeg uzleta u budućim izdanjima prošao je poprilično brzo, dok bih prije ovog ep-a izdvojio single 'Stuck here' kao bolji dio diskografije. Otvarajuća 'Factory' se može opisati kao kopile power electronicsa i noisecora koje niti je tko tražio, niti je ikome trebalo, pa sada dane provodi terorizirajući slabije u domu za neželjene glazbene abominacije. Ipak, i u takvom postavu stvari primjetna je doza napretka u odnosu na prijašnja izdanja, noise je puno konkretniji, a ako se stvar shvati kao intro onda nije toliko ni strašno.

'Playing games' počinje blagim noise uvodom nad kojim se vrte audiosnimke nepoznatog podrijetla, jer nisu tako očite. Laibach pointsi za ideološku ambivalenciju. Sama pjesma je standardni electronics koji ne gravitira toliko noiseu. Čist solidno, ni sad da ostavlja bez daha niti je previše loše. Možda bi bila i bolja sa pokojom noise sekvencom i vokalima, pa ne bi trajala samo 2:51.

'The times they are A changin'' se vraća na tu kombinaciju elektronike, buke i ritmičke komponente oličene u pitch shiftanim bubnjevima, isto ok, ali ništa posebno, kao i zadnja 'Precedent' koja u doduše malo umjerenijem tonu privodi EP kraju.

Čisto prolazni EP za ubiti par minuta uz pozitivan feedback u odnosu na ovaj, doduše nagli, ali ipak primjetni progres iz nečega što ne bih ni poslušao do nečega čemu se ipak može, sa nadom u daljni napredak- posvetiti minimum pozornosti.

Naslovi: 1. Factory, 2. Playing Games, 3. The Times, They Are A-Changin', 4. Precedent

ocjena albuma [1-10]: 6

marko šiljeg // 27/09/2023