Nakon što je raspustio projekt Spleen (nema veze sa zagrebačkim rap/funk/jazz bendom Spleen G) ostvarivši, koliko mi je poznato 3 albuma, između ostalog i kolaboraciju s Dichotomy Engine "F" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=17764 još davne 2013., ovaj novi oneman band s ogromnom vremenskom distancom nastavlja otprilike tamo gdje je stao. Točnije u depresivnoj psihozi emotivnog mrtvila zastrašujuće atmosfere stvorene za bezdan ništavila. Prikazana glazba od čak puna dva sata s 18 instrumentala od kojih je jedino posljednja "Žedj!" recitacija pjesme iz jedne od knjiga A.C. je uglavnom oivičena brzim izmjenama prigušenih ambijentalnih drone slojeva, bilo da su sintetički ili analogni, pretpostavljam da je riječ o synthu i noiserskoj gitari koja je jasno uočljiva u 9 minuta dugačkom komadu "Rob žedji". Većinom kroz mračne simbioze eteričnih naslaga nestalno promjenjivog i vrlo ćudljivog senzibiliteta, album kaotično pliva drone teritorijama s primjetnim dozama shoegaze atmosfere i eksperimentalnih zahvata izuzev plesnim, ha trip-hop ritmom singla "Gde opijuma mak cveta" s ponešto doze acid-house faze Psychic TV s konca 80-ih i početka 90-ih godina 20. stoljeća, te nestabilnim taktovima poškropljene "Budan, zauvek budan (U ništavilu)" s mnogo uznemirujuće alarmantnosti.



Ako se pomisli na račun prvih 5 tema da se ovdje stvari odvijaju po jednom te istom obrascu, otišlo bi se u krivu stigmatizaciju. Naprotiv, "Bol u trenu ugušen" rekovalescentno vitalizira dinamičnu sferu putešestvija a'la Coil, "Dim razuma" se igra prvim eksperimentima Kraftwerk iz ranih 70-ih, a i Tangerine Dream specifikacijama, potom melankolična "Besmrtan" ima finu levitaciju podsjećajući na 'nijemi' vokalni zbor, "San je mogući kraj" interesantne ambijentalne neo-glitch/ post-techno konotacije The Orb, a u svemu ovome se pronađe i mjesta za poneki prigušeni harsh ("Sve vojske greha"), pa i daleko naglašeniji s noise eksperimentima (višeslojna "Prigušen Bol") ili oni noise eksperimenti bez harsha ("Početak je takodje i kraj"). Najbolji trenuci ovog makabrično jezivog crnila su upravo zvučni eksperimenti koji dodaju detalje i adekvatnu dubinu, primjerice u 11 i pol minuta dugačkom scenariju "Dok je guja milovaše" zaključno sa spomenutim finišem "Žedj!" od čak 19 minuta koji bi komotno mogli predstavljati jedan standardan post-industrial/ ambient album. Još jedna odlika ovog zdanja je ujednačenost kreativne kvalitete; nema padova autorske koncentracije kao što bi se činilo s obzirom na sam vremenski opseg da nije kojim slučajem, kao što se zna dešavati, iskorišten uobičajeni 'prazni hod' popunjavanjem s nekakvim otpatcima. Sve u svemu, vrlo dobar, kohezivno impulzivan i striktno ciljan 'šamanski ples' transcedentalne psihodelične naravi. Makabrično, depresivno i potpuno uvjerljivo.

Naslovi: 1.Ulazak, 2.Tačka bez povratka je daleko, daleko, 3.Iznad besnila i delirijuma, 4.Na kraju vremena i prostora, 5.Neistražen ambis, 6.Gde opijuma mak cveta, 7.Bol u trenu ugušen, 8.Dim razuma, 9.Budan, zauvek budan (U ništavilu), 10.Besmrtan, 11.San je mogući kraj, 12.Sve vojske greha, 13.Prigušen Bol, 14.Rob žedji, 15.Zmaj požude i jeze, 16.Dok je guja milovaše, 17.Početak je takodje i kraj, 18.Žedj!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/11/2023