Drugi zakon termodinamike kaže da se svemir kreće od nereda do reda, a teorija praiskonske, Primordijalne Juhe i Velikog Praska proturječe ovom zakonu kemije i fizike. Elem, Primordijalna Juha je vezana uz postavke kaosa i nereda slučajnih molekula iz kojih je nastala prva stanica života.



U početku zagrebački kvartet momaka vezanih za Glazbenu Kuću kome se prije nekoliko mjeseci pridružila klavijaturistica Slavica Krželj (prvo je bila samo prateća vokalistica), nakon 4 realizirana singla ostvario je i kompletno zaokružen album koji se svojim zabavnim konceptom veže uz pojmove iskonskog u ljudskom biću. Od svakojakih početaka sljepljenih uz sadašnjicu i stvarnost, a nikako o futurističkim ili nekim pseudo-metafizičkim naklapanjima, ovo je prije svega vedar i šarmantan rad čiji je glavni cilj oraspoložiti našu tmurnu tegobu pozivom na ples takoreći kao ispušnim ventilom za svaki dan u sukobima sa stresom, depresijom i konzumerizmom pretovarenog užurbanog načina života. Glazbeni stil je čvrsto fiskiran uz, kako samo ime benda kaže - disko i to 70-ih godina 20. stoljeća uz funk groove i ponešto konotacija new-wave figura s vrlo lijepim i šarmantnim, baršunastim vokalom Martina Tisarića, inače gitariste i jednog od klavijaturista. Njegov raspon je uglavnom u jednoj oktavi, ali zato ležernom i karizmatičnom frekvencijom u nižem tenor registru umije zasladiti vibrirajuće ritmičke podražaje ne bježeći niti od patetike kada je to potrebno. Recimo da je vrlo sličan načinu interpretacije nalik na Bojana Cvjetičanina, frontmena slovenskih Joker Out ili daleko poznatijeg Chris Martina slavnih Coldplay. Prvi singl "Propušten poziv" realiziran 18. veljače 2023. možda i nije mnogo obećavao sa svojim jednostavnim funk-pop varijacijama blagim doziranjem progressive aranžmana, te simpatičnom lirikom dahtajući unutarnjom paranojom upućujući na benignu stupidnost korištenja tih pametnih mobitela, međutim drugi singl "Smak svijeta" objavljen 22. travnja već je zagrebao po budućoj osovini albuma humoreskom o svakodnevnom stresu, ironičnom lirskom frustracijom kakvih je nekoć Morrissey imao u izobilju o armagedonu i nespretnim emocionalnim fakcijama. S trećim singlom "Univerzalna konstanta" u brzom tempu s prstohvatom psihodeličnog new-wavea Teardrop Explodes i Echo & The Bunnymen ušli su u kozmičke obligacije promišljanja o prirodi svemira, velikom prasku i samoj egzistenciji univerzuma na duhovit način baš upravo zbog tog specifičnog Martinovog vokala. I naposljetku, četvrti singl "Netko" realiziran dva tjedna uoči albuma potpuno je uronio u suštinu materije otkrivši dobrim dijelom ovo zdanje od 40-ak minuta naglašenim psihodeličnim dekorom umjerenog tempa protežirajući i dašak new-wave/ reggae figura (sjetite se The Police) što je bila sasvim prijatna najava.









Ovi singlovi su pronicljivo razbacani kroz kontekst albuma koji kreće zanimljivim kratkim uvodom "Intro" od 38 sekundi ambijentalnog acid odbrojavanja s Velikim Praskom kao da će iskočiti barem neki electro-industrial, ako ne i opako zastrašujući harsh/ black metal, a interesantno, čitavu fabulu završava, pogađate, spomenuti "Smak svijeta". Naslovna tema "Primordijalna juha" odmah na početku iskače kao najpotentniji hit uvodnim dekoracijama soft-rocka Steely Dan, sitnim staccatima gitariste Filipa Brkanca koji je odradio vrlo dobre performanse tokom čitavog albuma, ponegdje i s jazzy elementima, te ugodnim ljetnim laid-back pasažima dočaravši neizdržljivu gradsku vrelinu što će reći, ovo im je zacementirana radio uspješnica na dugačke staze uz set Jinxa, Bastardza, Mayales, Boe i slične pop scene. Komična "Nisam doktor" ima šlih Doringa i Šumski, pomalo kreiravši i math-rock/ world-music elemente zahvaljujući Brkancu u ironičnoj emotivnoj metafori, a sad, huh, koliko mi je poznato, netko od ove ekipe se bavi medicinom, ha-ha-ha. Kad smo kod folk/ world-music elemenata, "Dimenzija" ih također ima s rock zavijutcima u fizikalne sfere 'budi strpljiva/ vrijeme je samo dimenzija' i gravitacijom ka štosevima velikih beogradskih Idola, tamo iz cirka faze albuma "Čokolada" 1983. (pa i U Škripcu), a čisti disco-funk "Koje boje" na gitarske chugove a'la Neil Rodgers i Chic potpuno vraća revival 70-ih na plesne podije zabavnom atmosferom nakrcane diskoteke, ma 'pusti me dišem' i simpatičnog retra Donne Summer kada je radila s Giorgio Moroderom (odlični space detalji gitare). Najdulja "Dosadan" od 5 minuta nimalo nije monoton komad dozvolivši kompoziciji da se razmaše u tim Brkancovim sitnim, ali raznolikim bravurama na račun cinične poetike o monotonom ubijanju vremena, maltene "Every day is like Sunday" - 'jedva čekam da izađem van, jer svaki dan je dosadan'. Primjetili ste, ovdje nema balada i katarzičnih prenemaganja, ali zato ima obilja duhovite i nadahnute tematike kozmičko-ezoterične naravi kompresirane iz rakursa urbanog i vrlo pristojnog intelektualca koji ne koristi stare izlizane štoseve na račun ovakvog retrospektivnog glazbenog dizajna. Konformistička stajališta u ovom su slučaju pokazala dostatne impresije da se s pop formatima može prilagoditi eklektičnost u friškom i osvježenom izdanju bez ikakvih plagiranja bez obzira na insinuacije, te polučiti obostrani feedbak sa ciljanom audijencijom. Za početak u manjim klubovima i prodorom u radio eter, a za dalje, samo treba držat' fige i nastaviti ovako.

Najbolja preporuka svima željnim provoda na organsko autentičan disko ritam uz tekstove o kojima treba i ponešto razmišljati o čemu govore.

Naslovi: 1.Intro, 2.Primordijalna juha, 3.Propušten poziv, 4.Nisam doktor, 5.Netko, 6.Univerzalna konstanta, 7.Dimenzija, 8.Koje boje, 9.Dosadan, 10.Smak svijeta

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/11/2023