Baby Lasagna je s pjesmom "Rim Tig Dagi Dim" i pratećim videospotom podigao ogromnu prašinu u hrvatskim medijima, počeli su ga slušati i oni koji pojma nemaju što je to i kuda bi ga svrstali, a vjerojatno, ako dobro prođe na Eurosongu, kao što mu kladionice predviđaju čak i moguću pobjedu, to bi mogao značiti jedan jako dobar preporod za hrvatsku pop glazbu. Zna se, ovo je industrial koji je imao brojne metamorfoze od samih pokretača Throbbing Gristle, preko Cabaret Voltaire, pokojnog Stefan Joel Weissera alias Z'EV, SPK, Chrome i Einsturzende Neubauten, te nekoliko sporednih, ali ništa manje bitnih D.A.F. koji su ranih 80-ih osmislili 'electro body music' (EBM), Killing Joke ili švicarskih The Young Gods sredinom istog desetljeća zajedno s Ministry, Skinny Puppy i Nine Inch Nails potegnuli u najekspanzivniju fazu 90-ih kada su se uzdigli do nebesa Marilyn Manson prodavajući abnormalno milijunske tiraže, a tek onda je došao taj jebeno proziran razvikani njemački Rammstein za domaćice i nevine adolescente koji u tome vide i doživljavaju strahove, paranoje, horror i teror. Rammstein su u principu inteligentni Rokeri s Moravu + Dubioza Kolektiv koji jako dobro omamljenim ljudima prodavaju furku koju žele vidjeti bez puno angažiranih supstanci: malo se zagrebe na komičan način i ostane na tome, a naravno, image je najbitniji, što tamniji, darkerskiji, ali odmjereno prihvatljiva sfera koja varira od folklora do najmodernijih elemenata. U tom aspektu, meni su Rokeri s Moravu bili daleko zanimljiviji jer su se ama baš u svakoj pjesmi zajebavali na seosko-malograđanske bedastoće i svjetzonazore koje su svi shvaćali osim onih usijanih šminkersko-urbanih pametnih glava poput nekih pokojnih rock kritičara, a ustvari, negirali su dobar dio ondašnjeg priglupog mentaliteta i stvarali punk sprdačinu na socijalno jeftin način.



Otprilike vrlo slično u 21. stoljeću rade i ovi uzbudljivi Njemci rabeći uobičajeno koristoljublje velikog žanra u kome je sve dozvoljeno od skrnavljenja postulata EBM-a do alternativnih progressive varijacija dugotrajnih synth dionica nalikujući na symphonic metafore iza kojih treba stajati nešto veliko i gordo važno. Neke pjesme novi frontmen Bastian Polak (zamijenio Chris L.-a) pjeva na engleskom, neke na njemačkom fokusirajući fabulu na ovo čudnovato stanje ljudske svijesti u trećoj deceniji 21. stoljeća kad su ljudi postali toliko podložni manipulacijama da, kao što beogradski Dža illi Bu rekoše 'ljudi su stoka i vođu traže, veruju svemu što im se kaže'. Doduše, kroz sthove ovog novog Funker Vogt albuma i nema onoliko fikcije, ali najavni EP "Dead seeds" je mnogo toga obećavao u konstrukciji proglasa i pamfleta 'za' ili protiv doseljenika, te glasačkih mogućnosti, a zna se kakva je Njemačka u aspektu auslandera (ostala nacistička), tako da se bend hrva iz pjesme u pjesmu o neskladima sve veće količine multietničkog srastanja pokušavajući odvojiti 'njemačko' od 'doseljeničkog' na sofisticirani 'pop' način, ono tko razumije, OK, a tko ne, nije shvatio poantu jer sve to prati nabijena electro-dance ritmika.



Moja uobičajena zamjerka je da album ponovno predugo traje, čak 80 minuta; jedva da se dođe do polovice, postaje smrtno dosadno s remiksevima i nekim bespredmetnim pjesmama kao da ste prerano došli na EBM/ gothic tulum gdje čak još nije došao niti DJ, nego slabo informiran konobar 'nešto' pušta s youtube po svome izboru. U konačnici, ovo je simpatičan EBM/ industrial-dance kamo bi Baby Lasagna mogao otići ako se detaljnije posveti kreaciji i nadogradi je. A za ove Njemce zna se, neće odustati od štancanja ovakvih mračnih pop pjesama što su produžetak svih navedenih veličina jer odmah uvodna "The signaller" kompromitirajuće zbori 'idemo do vrha' višesmislenim nakanama koje primjerice vjerni fanovi tumače da je ovo bendov konačan proboj u prostor slavnih. A može biti i predizborna himna, najava liderstva, sportski slogan, seksualna eksplicitnost, pjesma planinara…Tja, huh, ali se mora znati da ih radio urednici baš i ne šmekaju, a što se tiče airplay emitiranja tek ih posebni mediji puštaju u eter, oni koji imaju sklonosti ka alternativnoj sceni. No, da se razumijemo, Funker Vogt jesu prva liga EBM/ industriala, ali žanr je popularan isto kao i prijenos klepanja kose iz seoskog dvorišta s kovačnicom kojeg prate samo obrtnici, zanatlije i tek rijetki namjernici dok susjede živcira kidajući im nerve. Da je kraći album barem za pola sata imao bi zaokružen smisao, ovako kako jeste utopi se u prosječnoj kvantiteti tzv. b-strana singlova.

Naslovi: 1.The signaller, 2.Dead seed, 3.Blessed or cursed, 4.Labyrinth, 5.Zinnslodat, 6.Dethroned kingdom, 7.Rain of ashes, 8.Im gleichscritt, 9.Sternestaub, 10.Here we are, 11.The signaller, 12.Life of agony, 13.Pommerland, 14.Zinnsoldat (schwartzmetal mix), 15.Die leinen los, 16.Tiefer, 17.Dethroned kingdom (Numb mix), 18.Blessed or cursed (disko mix), 19.Im auge des orkans

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/05/2024