home > mjuzik > Serendisarray

kontakt | search |

MYCENA: Serendisarray (Olde Scratch Records, 2024)

Koprivnički bend koji se već dulje vrijeme valja po eksperimentalnim prog-rock teritorijama s akcentiranim instrumentalizacijama uz tek sitne i rijetke vokalne izuzetke napravio je uzbudljiv psihodeličan, pa čak na momente i avangardan album. Baš sam neki dan popizdel zbog avangardnog priljepka francuskog benda La Fin De La Société Telle Que Nous La Connaissons prilikom recenzije albuma "Melancolia" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33313 tako da ovi naši, a i moji Podravci mogu s pravom istaknuti taj epitet.
[  ]

Kroz adekvatan istraživački pristup s kojim su si priskrbili značajan kredibilitet, uradili su album dostojan poštovanja okrenuvši se razmatranju drevnih, uglavnom istočnjačkih tradicija, mitologija, religija i filozofije s dakako glavnim epicentrom u čovjeku i humanosti što je izuzetno vrijedan katalizator daleke prošlosti u kontekstu suvremene civilizacije koristeći manje prohodne egzaktnosti ne držeći se suhoparne povjesno-sociološke rasprave nego je kontekstualizirajući kroz okular vlastite umjetnosti. Tumačenja su uvijek drastična, percepcije radikalne, kompromitirajuće, a značenja su višesmjerna kao i njihova (ne)elokventna subjektivnost zašto se nekome nešto dopada, čemu pristupa sa simpatijama, a čega se gnuša, mada treba u ovom slučaju odbaciti one učestale teze o ukusima. Ako ćemo pravo, Marxov "Kapital" je velebno književno djelo o uređenju idealnog društva, no krivo je postavljen, proveden uglavnom kroz diktaturu i na koncu zbog toga degradirano odbačen. A to će skoro biti i demokracija jer nema poštenje koje obećava narodu i glasačima.
[ Mycena ]

Mycena

Podravci su očito podrobno proučavali etiku i estetiku društva, ne bih se čudio da je netko od njih, a možda i još poneko iz ove ekipe fakultetski obrazovani politolog, sociolog, povjesničar ili nešto drugo jer im je duhoviti stav u uzajamnoj kemiji glazbene zajednice takoreći u malom prstu. Odavno rock glazbenici nisu samo napaljeni mužjaci što traže zabavu i provod uz znojna tjelesa, jasno, svima paše i pravi tulum bez puno filozofiranja i pametovanja, no tu sad dolaze neke druge stvari do izražaja: stav, mišljenje i napose sveta umjetnička dužnost - prosvjetljenje.



Ovaj nimalo dosadan, već vrlo uzbudljiv album od 35 minuta je rađen za duge staze i razmatranja, ona kojima čovjek često pribjegava tražeći odgovore nalazeći ih u svakojakim pogrešnim interpretacijama empatije ili onih dijaloga kada nemušta konverzacija ode na krivu stranu počevši od uvodne "Lacrima futurum" s tromim space-rock/ doom/ stoner postavkama i mračnog black vokala, ne bih znao da li je Marin Mitić ili Aleksandar Vrhovec (obojica sviraju synth, gitaru i bas) o kralju koji se prekasno pokaje, a ustvari je referenca na Nostradamusova predviđanja. Elem, odmah na početku fantastičan apokaliptičan pogodak 'malo prije zalaska sunca počinje bitka' s naglašenim starinskim Hammondom i hipnotičkom atmosferom. "The long conundrum" temperamentno izranja iz post-rock/metal minimalizma u novi psihodeličan dekor s naglašenim basom u ljepoticu albuma od čak skoro 10 minuta neprekinute progresije dramatizirane libretom proročanstva o razotkrivanju istine u mitskoj prognozi budućnosti održavanja kozmičkog kaosa, barem onog kojeg doživljavamo s naše drage Zemlje tražeći adekvatan odgovor na ono učestalo pitanje 'tko sam zapravo?'. Najzanimljivija je završna zagonetka o kojoj valja razmišljati, bilo sociološki, politički, duhovno (religijski) ili metafizički. Ako vas zanima, proučavati će te, bilo bi prejednostavno da vam dam odgovor jer to čovjek sam mora odabrati. Zar nismo bića koja imaju pravo na izbor?

Kad se razmišlja o tome, slijedi instrumental "Erato" pojačan saksofonom (Vedran Momčilović), podsjetivši na američki avangardni čikaški Yakuza saksofoniste Bruce Lamonta koji se tako rijetko uopće više odluči za album. Zadnji su imali "Sutra" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32335 (2023), a prije toga odreda fantastičnih 7 komada, doduše u black/death avangardi s kojom su ustvari i ustoličli (ajde kao i Nile) specifičnost avant-metal žanra. Mycena su ovdje ušli u obredni tempo, onaj tribal, plemenski, Legen/ Kries, zamislimo da saksofon puše Jimi Hendrix pored logorske vatre uz panj za cepanje drva (mi to u Pordavini zovemo 'trček') negdje na Bilogori, u društvu ste s privlačnim partnerom i seks je sam po sebi pristupačno jednostavan na obostrano zadovoljstvo. Ako nećete baš u toj prigodi, onda mora biti da ste ili u braku pa ne želite prevariti partnera ili emotivno nezreli za prepoznati osjećaj. A takvi su bili kritičari kad su 1977. recenzirali "Heroes" Bowiea uopće ne shvativši njegovu ulogu saksofona na B-strani ploče, osobito instrrumentala "V-2 Schneider" posvećenu genijalcu Florian Schneideru iz Kraftwerk. Mislim da je ovo čak i lagani vrhunac albuma koji bi se mogao naći barem na nekom B-izdanju benda kao singl.

"Triangulus" je priča o Pitagori u kompleksnom izdanju razlivenih gitarskih disonanti i grgutavog vokala, a sve eksperimentalno vođeno nalik na King UBU, elem, tu je poveznica jako bliska, a i priča o matematici i dodekafoniji, da bi "Equilibrium" malo jače zabrazdila u holoistički obzor ravnoteže života teškim alter-rockom s Viktor Vrhovcom na klarinetu. Ovdje nije ona Bowieva ekipa iz Berlina, ali je vrlo bliska i još munjenija. Kroz tijek radnje očitava se specifičan rad bubnjara Gio Maucerija koji bi najradije lupao jazz, osobito u instrumentalu "Apatheia". Završni instrumental "Angulimala" je akustičan world-music/ neo-folk, tipičan za recimo uzbekistanski Tamerlan koji se pred desetak godina iz Srbije preselio u Rusiju, ali još uvijek govori srpski.

Kad sam prije 3 decenijije imao klub Podravac u Virju, baš sam očekivao ovakve bendove poput ranih Einsturzende Neubauten, Swans i Current 93, te Caveovih The Bad Seeds, ali ih nisam dobivao, ova ekipa vraća nadu u odlično vrijeme alternativnog, eksperimentalnog i avangardnog, a vrane mi odvajkada kreštaju da nisam u pravu, Znate li da sam uspio dekodirati kreštanje vrana? Ma, naravno, ne vjerujete mi, a takva se sumnja čist komotno može protkati svakom sumnjičavcu prilikom preslušavanja i analiziranja ovog albuma. Kaj se mene tiče, nema frke, ovo je odličan kompleksno urađen album sa širokom fabulom od egzaktnih dokaza do ezoterije.

Naslovi: 1.Lacrima futurum, 2.Conundrum, 3.Erato (instr.), 4.Triangulus, 5.Equilibrium, 6.Apatheia (instr.), 7.Angulimala (instr.)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 01/06/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Keep It Reel

DWARVES: Keep It Reel (2024)

| 15/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Indikator B

INDIKATOR B: Indikator B (2024)

| 15/07/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Ne pričaju o nama

KRAJ PROGRAMA: Ne pričaju o nama (2024)

| 14/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Poptical Illusion

JOHN CALE: Poptical Illusion (2024)

| 13/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Kaal-Kher, EP

UHT/ Saoulaterre: Kaal-Kher, EP (1997)

| 13/07/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*