Compactor ima pozamašnu diskografiju koja varira od harsh noisea do malo više suzdržanih izdanja. Ovo je jedno takvo.

Album otvara 'Martial law', sa popratnim asortimanom sirena uparenih sa ritmičkom bukom koja stvara nelagodan ambijent sa kojim bi se mogli poistovijetiti s obzirom da živimo u autoritarnoj poludespociji sa pinočetističkom estetikom. Noise nije abrazivan, a stvar je taman dovoljno kratka da ne zapila, mada bi zadnji dio mogao uz neke nadogradnje u vidu još jednog kanala komotno mogao i potrajati. 'Human capital', ili kako se to u modernom korporativnom žargonu naziva "ljudski resurs' (što bi bilo dovoljno da bi vam dalo do znanja točno koliko vrijedite), počinje sporim ritmičkim udarcima, koji brzo daju mjesta industrial bravurama, iako je ritmički dio zasad dominantan. Moglo bi se nazvati industrial noise s obzirom na paletu zvukova koje autor koristi. Kasniji upliv minimalnih klavijatura pojačava dojam dok je najveća zamjerka to što ima dosta praznog hoda između pojedinog udarca, moglo se tu štošta ubaciti, no eto.



'Disinformation war' je čisto noise stvar, nemam ništa više za dodati. 'Donate to the death machine' nastavlja trademark albuma, spori udarci po kojekakvim predmetima upareni sa noise bravurama kojima kronično nedostaje još jedan kanal, bilo klavijatura, bilo industrial noise pištanja i zvukova da popune prostor.

'Real-time horrors' je pjesma koja bi, da ima pulseve, vokale i malo dinamike bila vrhunska power electronics pjesma. Ovako ju pišem pod intermezzo. 'The lesser of two evils is still evil' je ritmička stvar koja itekako obećava, mada možda mala zamjerka što nema nikakvog razvoja ritmičkog dijela. Inače još najbolja na albumu. Također naslov je indikativan u pogledu političkog duopola. Tko je ono rekao da je definicija ludosti ponavljanje istog postupka očekujući drugačiji rezultat? 'Recurring trauma cycle' je više harsh noise, ali ne previše agresivan, što je plus. 'Silencing dissent', što bi opet moglo biti poznato s obzirom na medijske harange koje se poput histeričnih štringi okome na bilo kojeg kritičara paradigme društva u kojem živimo (da se razumijemo, nije ni alternativa ništa manja malograđanština, samo u suprotnom smjeru- hello Rijeka, prijestolnico fejkera). Pjesma pati od dosta dosadašnjih zamjerki, ritmički dio zauzme pola pjesme a ono što kasnije dođe nije nimalo loše. U ovoj bih recimo volio čuti snimak nekog populističkog političara kako napada neistomišljenike u orgazmičnom zanosu.

'Painful adjustment' barem počinje sa dva kanala, nakon kojeg dolazi do jednog asortimana zvukova isprekidanih industrial noise bravurama, da bi nakon harsh noise dijela pjesme jednostavno bio kraj, sa još uredno minutu do kraja pjesme- a da nije fade out. Na dosta stvari ovog albuma pomislim da je šteta što autor prekida pjesme prije vremena, dobre aspekte zadržava prekratko, uvodi su dosadni, ali sve u svemu nije sad toliko loše, pogotovo za fanove žanra.

'Ultimate sacriface' je HNW intermezzo, dok naslovna 'Institutional genocide' uvodi orgulje kao dodatak tom sporom ritmičkom dijelu. Stvarno fali još jedan kanal da bi cijela stvar bila kompletna. Pjesma je inače u nekom militarističkom štihu i kao takva figura sasvim ok. Album zatvara skladba 'None of us are free until all of us are free', što je dobro poznata anarhistička mantra, a stvar je među tri najbolje na albumu.

Moglo je gore, moglo je gore. Da nije tih dugih uvoda, malo više klavijatura ili baseva da popune taj dio, i bez naglih prekida ovo je moglo biti super industrial izdanje. Ovako:

Ocjena: (1-10): 7

Tracklista:

1.MARTIAL LAW, 2. HUMAN CAPITAL, 3. DISINFORMATION WAR, 4. DONATE TO THE DEATH MACHINE, 5. REAL-TIME HORRORS, 6. THE LESSER OF TWO EVILS IS STILL EVIL, 7. RECURRING TRAUMA CYCLE, 8. SILENCING DISSENT, 9. PAINFUL ADJUSTMENTS, 10. ULTIMATE SACRIFICE, 11. INSTITUTIONALIZED GENOCIDE, 12. NONE OF US ARE FREE UNTIL ALL OF US ARE FREE

marko šiljeg // 30/05/2025