Iza najnovijeg Deathbedovog izdanja krije se ni manje ni više nego Michael Geist a.k.a. Ghost iz kultnog 90's industrial benda G.G.F.H. koji, iako vidno drugačiji od matičnog projekta, ipak ukazuje na temeljne postavke autora koje čvrsto stoje u elektronskoj glazbi, kao što je slučaj i kod većine američkih industrial rock bendova koji su mahom došli iz electro-popa osamdesetih (Ministry, Nine inch nails...), a svakako redom mogu isplaćivati tantijeme Skinny Puppyju (Peace, love and pitbulls, KMFDM...). Ono što se nudi je eksperimentalni pristup kojem se iz svake pore cijedi neosporni afinitet ka technu, ali s druge strane uzeto sa blagim naklonom power electronics muzici ipak solidno odrađuje posao. Album otvara 'KØNTVCT ' koja uvodi sve elemente koji takoreći čine album: monumentalnu perkusiju, synth droneove i noise elemente. Nešto kao techno spin na projekt Ulvtharm ako iz njega izbacimo sve nordijske ambient folk elemente. Spori intro, grandiozne perkusije i synth koji daju čvrsti temelj, i noise izleti kao slobodni dio koji figura kao graditelj karaktera. Kada sam primjetio album u prvi mah sam pomislio kako se radi ili o techno ili o više metal side projektu, ali pogledom na izdavačku kuću to sve je sjelo na mjesto. Odmah je jasno kako se radi o solidnom ostvarenju.



'WINDØW' izranja nakon poluminutnog uvoda kao puno zlokobnija stvar, dok negdje oko 1:40 dolazi do izražajnijeg upliva ritmičkog elementa koji nakon par ponavljanja privremeno zamjenjuje noise kanal i postaje noseći dio cijele kompozicije, dok noise postaje jedan od instrumenata iz palete zvukova. Stvar je vidno življa od prethodne iako je tendencija ka grandioznome ista¸ dok semplovi čine da ima vibru prelaznog dijela između nosećeg riffa i chorusa industrial rock pjesme.

Treća stvar 'VØICES' je na rubu toga da ju nazovem trip hop pjesmom zbog specifičnog beata koji je dosta prisutan kada industrial metal bendovi prave remix albume. Sve to figura zapravo vrlo dobro i ukusno posloženo bez prevelikih oscilacija ili ikakvih nenadanih momenata. Kompozicije su linearne i lako se u njih ufurati. Prkosna i sexy stvar nakon dvije grandiozno monumentalne.

'KØLD' se relativno brzo šalta sa svog šaputavog intra u neki kinematografijom inspirirani industrial noise ambijent, gdje u jednom momentu, ali samo jednom- udarac pneumatičnog čekića kao perkusivni element razbija dinamiku koju stvaraju power electronicsom inspirirano elektronsko šuštanje i industrial bravure kao pozadinska buka u svojoj komplementarnoj sinergiji. Prema kraju stvari noise se malo zaoštrava a šaputanje vraća u mix.

'LYES' potpuno prebacuje lopticu tamo gdje 'VØICES' nije, i zvuči više electro osamdesetih, nešto kao više techno varijacija na 'Colony collapse' od Haus Arafne, samo bez ženskih vokala. Ovdje američki industrial rock korijeni zbilja dolaze do izražaja, iako pjesma negdje na polovici od svojih pet i nešto minuta prvo zastaje, da bi se vratila natrag u čisto industrial noise vode i tako došla do kraja. Nenadano, mada više nego dobro jer ne znam što bi jedna hedonistička industrial rock stvar uopće radila pet minuta a da ne postane dosadna, pa čak i u svom elementu, a kamoli ovdje u eksperimentalnoj konstelaciji.

'INFIX' je kinematografska industrial stvar, ali u kojoj, za razliku od dosad, nema ni drone syntha ni noise nadogradnje van onog rudimentarnog, pa stoga skladba nosi teško breme nedovršenosti u usporedbi sa prethodnim pjesmama. Šteta jer taj vintage filmski sample bi odlično figurao na trip hop beat od nekoliko stvari ranije, a definitivno mu fali komplementarni industrial/electronics kontrapunkt kako bi popunio prostor. Sve ovo se pojavljuje pred kraj stvari, ali nakon što kinematografski dio utihne. Propuštena prilika, ali ne oscilira previše s obzirom na kvalitetu albuma.

'KØNTRØL' je sci-fi komad sa istančanim synthom i povratak na vrsni kompozicijski sklad prethodnih pjesama, više dizalica usprkos svojoj pulsirajućoj drone naravi. Sa svojih pet minuta odlično posloženih aranžmana svakako jedna od istaknutih na albumu. 'PRIEST' se vraća kombinaciji zlokobnog syntha uparenog sa industrial bravurama i prva na albumu stavlja jedva primjetne distorzirane vokalne dionice na malo prominentnije mjesto, iako kompozicijski nije najspretnija pa se oko nekih doba izgubi i ne zna kuda bi.



'CHØKE' je primitivni ritmički harsh noise komad koji emulira industrial metal koristeći noise umjesto gitara i uparuje ga sa beatom distorziranim do ruba prepoznatljivosti. Međudijelovi na nekim mjestima nagrđuju flow, jer kada imaš takvu puninu zvuka u jednom dijelu, onda zbilja moraš paziti da se to negdje ne bi izgubilo kada nešto promijeniš. Pjesma naglo i u ritmičkom tonu dolazi do kraja, a sami album zaključuje trip-hopična i pomalo sentimentalna 'Three'.

Odličan, pokoja zamjerka nije vidno nagrdila dojam i ovo bi moglo biti jedno od boljih avangardnih izdanja ove godine. Ako ti je dobra kinematografska pjesma slabi dio albuma, to dosta govori o kojem nivou kvalitete se tu zapravo radi. Ne znam je li ovo izdanje indikacija da ne bismo tako skoro trebali očekivati nešto novo od G.G.F.H., ali ne bih se previše žalio ni da ovaj projekt zaživi neovisno od matičnog benda.

Tracklista:
1. KØNTVCT, 2. WINDØW, 3. VØICES, 4. KØLD, 5. LYES, 6. INFIX, 7. KØNTRØL, 8. PRIEST, 9. CHØKE, 10. THREE

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 09/06/2025