Nakon izvanrednog debija 'Indulge in Primal Ectacy' čiji ću video staviti ispod



Ovaj nizozemski sastav nastavlja sa vrsnim industrial/ power electronics izričajem kakav bi komotno mogao imponirati i publici koja nije nužno vezana uz žanr. Lascitivno seksualnih tema odudara od standardne opsesije serijskim ubojicama ili neukusnog poigravanja sa totalitarnom simbolikom, što je samo jedan u nizu pluseva. Album otvara 'The hunt for the orgasm' koja izranja iz reverbiranog bubnja nakon kojeg relativno brzo dolazi do otvaranja noise sekvence praćene prigušenim, a potom i debelo procesuiranim vokalima. Ne mogu sa sigurnošću reći radi li se o sceni filma ali sve to funkcionira kao koherentna cjelina. Od ritmičkog, noise, pa sve do vokalnog dijela ovo je ono što volim klasificirati kao 'classy shit'. Noise se s vremenom intenzivira, no sve ima svoju svrhu i mjesto u kompoziciji. U svakom slučaju odlično otvaranje albuma od kojeg imam velika očekivanja.



'Dreams of flesh', sa svojim pulsirajućim bassovitim sekvencama s vremenom daje mjesta vokalnoj izvedbi koja ne odudara od gabarita žanra. Noise je isprva minimalan, i opet pohvale na kompoziciji stvari gdje se nijedan aspekt ne uzdiže niti narušava onaj drugi. Do malo žešćeg upliva noisea dolazi u posljednjoj trećini pjesme, ali uzeti sa prstohvatom soli jer ništa ovdje nije isuviše 'harsh'.



'Consuption as organization' počinje u valovima industrial buke, koji služe kao podloga na koju se onda nadograđuju razni drugi elementi. Metalna stvar u smislu korištenja asortimana na raspolaganju. Rekao bih prelazna stvar jer ono što donosi sljedeća, 'No good, no evil' potvrđuje taj stav, harsh industrial sa vokalnom izvedbom ala diktator na delayu, pulsirajuća buka koja, iako ne prelazi neke granice audiosadizma, ipak odstupa svojom agresijom. Dosad najžešća na albumu.



Naslovna 'Sacrifice As The Cornerstone Of Society' sa svojim isprekidanim pristupom i vokalima nije možda najbolja na albumu, ali svakako odrađuje posao izazivanja određene neugodnosti kod slušatelja.Najbolji dijelovi su oni mirniji i monolitniji. 'The Brush and the knife' je industrial pjesma koja nastavlja ovaj niz solidnih kompozicija utoliko što ne prelazi granice harsh noisea i lako se u nju uživiti, pogotovo ako preferirate ovaj stil (anti) muzike. Najekstremniji dio, ako bismo ga tako mogli nazvati, dolazi pred sam kraj i uopće ne narušava dojam vrhunskog industrial electronicsa.

'Thirst for disgrace' je power electronics numera koja evocira submisivni BDSM odnos, repetativna podloga sa pištavom nadogradnjom i vokalnom izvedbom koja ne odudara od ostatka albuma. Posljednja pjesma, 'Breakdown In Order And Morality' je više noise stvar koja ovaj odličan album privodi kraju.

Osobno mi je prvi album bio bolji, kad sam ga čuo jedva sam čekao sljedeće izdanje i nisam ostao razočaran. Moglo je bolje, ali i ovako je i više nego dobro.

Tracklista: 1. The Hunt For The Orgasm, 2. Dreams Of Flesh, 3. Consumption As Organization, 4. No Good, No Evil, 5. Sacrifice As The Cornerstone Of Society, 6. The Brush And The Knife, 7. Thirst For Disgrace, 8. Breakdown In Order And Morality

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 20/06/2025