Ivanka i Mrle, Mrle i Ivanka, par u životu, par u glazbi. Teško ih je vidjeti i čuti razdvojene zadnjih godina. Ovaj puta su na svoj način obradili dva Shakespeareova naslova - Oluja i Othello, koje su pretočene u kazališne priče, a nedavno su dobile i svoje vinilne inačice. Ako zanemarimo radnju obje predstave, ova izdanja moguće je slušati bez opterećenja i ona su sama po sebi dovoljna i objašnjiva. Oluja je tako, nježnijeg karaktera, ugodne glazbene podloge i s pjevanjem glumaca iz predstave Ružice Maurus, Adriana Pezdirca i drugih, gdje se zapravo ne doživljava toliko experimentalni utjecaj Mrleta i Ivanke, osim u pjesmi Kaliban, koja otvara vrata prema izričaju na Othellu. Ostatak ide dosta prema muzici iz filma Kauboji, uz nešto manje elektronike kada su bili MrLee & IvaneSky. Balada o nevinosti ili Ljubavni vibrafon, klasične su filmske balade koje bi u nekom drugačijem svijetu vjerojatno kandidirale za Oscara za naj pjesmu iz filma (ili predstave). U trajanju nešto manje od pola sata, prolazimo detaljno kroz atmosferu predstave i završavamo u atmosferičnoj i konfuznoj Oluji. Othello, s druge strane, ima tri dijela. Mirne i staložene uvod i kraj. A između je dugačka poznata radnja u trajanju od nekih 37 minuta koja puca odmah u glavu sa "industrial meets prodigy" početkom, nakon kojeg se izmijenjuju laganiji trip hop dijelovi, neočekivane bombe brutalnih udara i atmosferični pasaži glazbenih podloga . I tu je Mrle totalno pokazao maštovitost međuigre muzike i plesa, što se vjerujem gledajući predstavu još i više manifestira. Ovako, slušatelju ostaje samo zamišljati mogući rasplet događaja.

Ovime su Ivanka i Mrle otišli još jednu stepenicu dalje u svojem dugogodišnjem stvaralaštvu, a vjerujem da još nismo čuli sve od njih.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 24/10/2025