home > interwju > Razgovor ugodni s Prljom i Mrletom (LET 3)

kontakt | search |

Razgovor ugodni s Prljom i Mrletom (LET 3)

Već neko vrijeme lovim Prlju i Mrleta da popričamo malo dulje, a ne da cijelu priču svedem na nekoliko suhoparnih šablonska pitanja. Jedan kraći intervju, koji je odličan uvod u ovo što slijedi, s njima sam odradio prije osam mjeseci putem maila. Uživo je to ipak puno konkretnije, a ono što me u ovom razgovoru s njima najviše oduševilo, što i dalje imaju prisutnu punkersku energiju kojom žele rušiti besmislice, kojih u našoj državi ima više nego soli u Mrtvom moru. Koje su to besmislice, kao i mnoštvo ostalih zanimljivih informacija, a ponešto i o novom albumu, kao i nadolazećem koncertu u Domu sportova pročitajte u tekstu ispod.
[ Prlja i Mrle ]

Prlja i Mrle   © jura

Novi album Angela Merkel sere izlazi na sam dan koncerta. Zanimljivo da ga fanovi neće čuti prije.
Mrle: Ti si ga čuo?

Ja jesam. Hoće li se publika iznenaditi? Koliko je to odmak od prepoznatljivog Let 3 zvuka?
Mrle: Teško je meni reći kakav je. Uopće ne znam kako da ga ja sad okarakteriziram i koliko se naslanja na prethodna izdanja.

Ali ako usperođujemo Letovsku progresiju, Two Dogs Fuckin' i Angela Merkel sere su dva svijeta, to se možemo složiti?
Mrle: Vidiš, ja mislio da se on baš malo naslonio na Two Dogs Fuckin'.
Prlja: Kad si već spomenuo prvu ploču, Two Dogs Fuckin' je nastajao puno duži period, mi smo tad bili demo bend.

Jel' i Angela Merkel sere dugo nastajala? Pitam zato jer ste imali jako dugi period između ove i prethodne ploče. Datiraju li neke pjesme iz starijeg perioda?
Mrle: Čekaj da se sjetim… U biti ne, nije. Ne. Pazi, mi smo ovaj album napravili u nekih godinu dana.

Jednu pjesmu s novog albuma moram posebno spomenuti, a to je "Kurac Marko". Njom ste itekako konkretno progovorili o današnjem stanju u državi. Ne sumnjam da će opet biti pokušaja zabrana i opstruiranja progresije riječi i djela Leta 3 od jedne naše popularne mladeži.
Mrle: Ja pamtim ta stara vremena iz prošlog sistema, to jedno društvo koje je bilo totalitarno. U tom društvu nisi baš smio govoriti o nekim stvarima, to je bilo zabranjeno. Iako smo mi tad pjevali o tome, ali nismo smjeli direktno pjevati. Naša prva pjesma koja je nastalea,"Ne trebam te (jer imam sve)", ona je bila upućena baš sistemu u kojem smo živjeli. Tu je bilo puno pjesama koje nisu smjele biti direktne. I sad se ponovo vraća sve to. Prije su to komunisti radili, ne znam kako ih nazvati. To što je nekad radio Tito ili što je ta komunistička partija radila, isto to danas radi crkva. Ja sam jedva čekao da se ta bivša država raspadne, samo iz tog razloga. Jer nisam mogao tu vrstu ljudi podnijeti.

A opet si ih dobio.
Mrle: Da, kao sve se promijenilo, a ja opet imam istu tu vrstu ljudi. Zato ja kažem da je ono prije bila Udba, ovo je nova Udba, a ekipa je ista. To je katastrofa, nepodnošljivo. Ne mogu uopće pojmiti da ponovo dolazi vrijeme da ja ne mogu reći ono što ja hoću reći. To stvarno ne želim dozvoliti. Aktualni primjer; čitam po fejsu i svugdje za ovu inicijativu Kulturnjaci 2016, koji su digli glas protiv Hasanbegovića. Pazi, ti ljudi puno rade, rade za kulturu ove države. A on kaže, koji ste vi, ja vas nisam nikad vidio. Zar takvi ljudi moraju odlučivati o kulturi jedne zemlje? I onda kad čitam neke smiješne komentare…

Zašto uvijek ispadamo zatucana nacija?
Prlja: Isti primjer ti je nedavna raspodjela fotelja, ispalo je kako su u nekim koalicijama s nekakvim tim opskurnim, ultra desnim malim strankama, pa su dali njima kulturu. Kao kultura je nebitni sektor.
Mrle: A što je narod bez kulture?
Prlja: To je jedan odraz vlasti prema sektoru kulture, pa ni nemate šta očekivati od naroda ako ima takvu vlast.
Mrle: Narod neće postojati bez kulture. Bez kulture ćemo biti izbrisani s lica zemlje. Oni to ne shvaćaju.
[  ]

Uskoro imate veliki samostalni koncert u Domu sportova. Nekako sam očekivao da će se ta točka u vašoj karijeri puno ranije dogoditi.
Prlja: Mi nemamo taj imperativ, kao neka psihoška granica jer idemo u Dom sportova. Neki idu tako daleko, pa govore da nam je to koncert karijere. Ja uopće to ne doživljavam tako.
Mrle: Jer ako si u Domu sportova, e onda si uspio. Nismo nikad mi tako imali pojam o tome.
Prlja: Mi da smo htjeli, mogli smo Dom sportova raditi više puta, siguran sam u to. Mi obožavamo klubove, obožavamo ostati u onome što je baza scene i publike. To jesu te neke male svirke. To je naš odabir.
Mrle: Nemamo ništa protiv velikih prostora, znaš kao ako nam se to ne dogodi, onda smo pukli.

Dom sportova je jako skup projekt? Negdje sam čitao da ako se radi tako veliki koncert da je uspjeh ako financijski ostaneš na nuli.
Mrle: Da, to je jako skup projekt. Bez sponzora tu ne možeš ništa. I dobro si rekao, ako si na nuli, ti si sretan. To je isto jedan od razloga zašto nam se nikad nije to dalo riskirati.
Prlja: Ima opet i neke logike oko koncerta u Domu sportova. To je investicija, recimo. A moraš investirati, to je tako. Ali bez sponzora si naravno u gabuli.

Kak idu karte uopće?
Mrle: Ja mislim da će to biti krcato.
Prlja: Ja konkretno nemam informaciju.
Mrle: Informacije su da će biti rasprodano.
Prlja: Po vibri koju osjećam ne vidim načina da podbaci.



Želim malo čuti i o gostima na koncertu, jedan riječki i jedan zagrebački bend.
Prlja: Morso su naši prijatelji, vrlo drag i kvalitetan bend iz Rijeke. Bend koji vrijedno radi, i pitanje je trenutka kad će napraviti korak više da postanu popularniji. A Kawasaki 3p isto tako. To je terapijska zajednica koja radi dobru zabavu. Nama je u interesu da cijela večer bude jedna orgija velikog dobrog raspoloženja i veselja. Zato smo to i nazvali party. Jer baš to želimo postići, da se ljudi zabavljaju od ulaza do izlaza iz dvorane.
Mrle: Morso je jedan specifičan bend. Recimo i zbog čega se oni meni sviđaju. Kako se uvijek priča o specifičnoj riječkoj sceni, meni su oni upravo ti koji su napravili korak naprijed u smislu da su specifični, posebni. Pazi, riječka scena se u dobrom smislu raspala i sve što je ostalo od riječke scene su stari bendovi, gdje spadamo i mi. Danas stalno čuješ nešto što je kopija nečeg što se svira vani, a oni imaju nešto što je specifično, a opet potpuno drugačije i autentično, gdje u startu čuješ da je to bend iz Rijeke. Napravili su korak naprijed i jedni su od tih koje nose tu novu scenu.
Prlja: Teško ih je žanrovski svrstati.
Mrle: To je ta tipična riječka priča koja ide naprijed i traži nešto novo, te dobije neki zvuk za koji ne možeš opet reći šta je sad ovo? A dobro je, vrhunski.

Kakva publika danas dolazi na koncerte, ima li tu one stare garde koja vas je pratila na početku i odrastala uz bend? Recimo, pamtim neke koncerte u zatvorenom prostoru Jabuke ili, recimo, onaj na Šmidhenu gdje ste publiku obasuli svježim ribicama. Jesu li se ti ljudi negdje usput izgubili?
Prlja: Mentalno ih nismo izgubili koliko su fizički ušli u svoje živote i kolotečinu, pa možda ne mogu zbog privatnih i poslovnih obaveza doći na koncert. Ali ima ih, i dalje su tu. Naša publika, ja mislim, nije odumrla kroz godine. Onda su nam rekli da smo takvi da i obnavljamo publiku.
Mrle: Baš ću ti ispričati jednu zgodnu priču na tu temu. Mi smo imali nedavno jedan poziv u Osijek da dođemo svirati na dva rođendana. Slavile su rođendan i mama i kćer. Jedna je punila osamnaest godina, a druga pedeset. I kako je to bilo veliko društvo, puno su se družili, pa su išli svake godine na skijanje, zimovanje i kako su vodili djecu sa sobom, uvijek su slušali Let 3, bilo u autu ili apartmanu. I tako ta djeca znaju svaku našu pjesmu.
Prlja: Tako da je taj koncert bio baš dobar generacijski miks.
Mrle: I zanimljiv događaj.

Zanimljiv mi je taj razmak između vaših albuma, koji je s godinama bio sve duži i duži. Štoviše, ja sam u nekim trenucima zbog tih pauzi pomislio da se bend raspao.
Prlja: Vidiš, ima tu jedna priča. Ja sad isto malo razmišljam o razlozima. Prvi album, doslovno smo se od Leta 2 pretvorili u Let 3 i prisvojili dobar dio materijala Leta 2, koji smo preradili u Let 3. Tu smo se riješili tog nekog balansa, koji je dugo godina kao demo bendu, bio na nama. Čim smo se očistili od toga,mogli smo vjerojatno brže uletjeti u El Desperado. To pričam čisto ovako iz tehničkih nekih razloga, kako da kažem. I terminskih. Nema nekog pravila tu kod nas, imamo neki svoj unutrašnji sat. Ne želimo se ponavljati niti slijediti neke naše obrasce koji su se pokazali uspješni da bi samo štancali albume. Gledamo da se uvijek očistimo od prethodne faze, ali to nije jednostavno. Jer, što duže radiš, duže i zaroniš u neku fazu. Nitko od nas nije na sklopku. To je glavni razlog duže pauze, jer se podsvjesno i svjesno ne želimo ponavljati. Mi smo mogli već tri godine poslije Bombardiranja napraviti album koji bi bio novi, ali sam siguran da bi se on oslanjao na neki način na Bombardiranje, baš jer smo u procesu Bombardiranja bili duboko i ne možeš tako brzo izaći. Kako da kažem, kao da iz jedne uloge ulaziš u drugu.

Da, to je kao da gledam dva ekstrema. Ali vaši albumi i jesu takvi. Kod vas imamo i žestinu Ramonesa, koji cijelo vrijeme praše ista tri akorda i Bowieja, koji se konstantno mijenja. Iako po mijenama albuma ste vi više Bowie?
Prlja: Recimo, da. Pazi, koncerti Ramonesa su isto nešto savršeno. To je koncept koji ja obožavam, baš taj njihov umjetnički vrhunski koncert. Najdraži su mi ustvari bili kad se nisu uopće mijenjali. Kad su svirali prve soloe i prijelaz na bubnju, to mi je već faza koja nije toliko napeta. Ali opet, ikona jesu, nema šta.
Mrle: It's Alive je možda meni najdraži live album koji sam ikad slušao. Ai pazi, Bowie je opet priča za sebe, to je meni prava smjernica, pravi putokaz.

Bowiejeve mijena kod vas su jako izražene.
Prlja: Da, to s Bowiejem si baš dobro povukao. To nam je intencija, slično kao i kod njega, takav nam je osjećaj, da se mijenjamo i razvijamo, a da ostanemo mi. To je ono što je Bowie napravio kroz svoju karijeru. Glupo je po sebi šećeriti, ali mislim da mi isto to uspijevamo do sada.
Mrle: Bowie je meni uvijek dobar primjer.



Baš mi je danas palo napamet kako bend egzistira skoro trideset godina. Jeste razmišljali da će možda doći do raspada, pa neki Let 4 ili 5. Prlja?
Prlja: Jesam, definitivno u jednom momentu života. To je ona glupa priča o raskrižju.. Pa sam si rekao, idem odlučiti raditi to. Nisam tu razmišljao o egzistenciji, ja sam jednostavno želio to raditi.
Mrle: Pazi, ja sam se, na primjer, bavio ugostiteljstvom i raznoraznim stvarima u životu, jer moraš preživjeti. I onda sam u jednom trenutku odlučio da se ne želim baviti ničim drugim,, nego samo tim. Sve sam drugo odjebao. I pazi, tek onda mi je to počelo biti za pravo dobro. Kad radiš to djelomično, malo ovo, pa malo ono, to su mi bile situacije u kojima se nisam osjećao dobro. To je bio taj trenutak u kojem sam sve odjebao.
Prlja: I definitivno da nemamo neki avanturizam u sebi, to bi odavno popucalo. TO je avantura koja će uvijek biti neizvjesna, na neki način i uzbudljiva. Baš zbog toga je i privlačna nama kao bendu.

Koji trenutak je bio onaj u kojem se dogodio taj jedan veliki uzlet benda?
Prlja: Bilo je nekoliko ključnih momenata. Fiju Briju i cijela atmosfera oko te manifestacije, pa nekoliko jakih spotova, Nafta naprimjer. Ona je bila jedna od većih okidača. Pazi, tad je i klupska scena bila jaka, klubovi kao Palach i Jabuka, izlazila je Heroina, Art&Music u Puli, pojavili su se nezavisni izdavači. Postojalo je to jedno stanje duha i bilo je kvalitetno. Tad smo napravili jedan dobar korak u brendiranju i cementiranju statusa.

U naslovima pjesama i albuma, kao i u performansu dosta koristite kurac i pičku. Namjerno to gurate da isprovocirate ekipu ili je to način da još više skrenete pažnju na sebe?
Prlja: Mi provokaciju smatramo i koristimo kao dio našeg izričaja, ona da bi upalila mora biti konkretna. Mora biti u glavu. To ti je kao u ovoj pravoj umjetnosti.
Mrle: Može biti nešto i jako lijepo da je provokativno. Znaš, totalno je lijepo da je provokativno. Imaš i ružno i lijepo, ali provokativno mora biti. Mora postaviti neko pitanje, mora ti otvoriti neku komunikaciju. Mislim, često nam se dešava. U Ljubljani, na primjer, na državnoj televiziji kad smo stavili ruže u guzicu i ribe oko vrata, to je cijela frka bila. Producent je tog dana dao otkaz. Direktor televizije mu je rekao da izreže taj dio za reprizu, direktno je prošlo, na što mu je ovaj rekao neću, borim se za slobodu govora, za slobodu medija i neću izrezati. I evo ti otkaz. Takve stvari su se nama dosta često u životu događale, i onda se pokrene lavina pitanja oko slobode medija. Ipak nešto postigneš s tim, pomaknu se neke stvari. Mislim da je to bitno.

Nedavno sam sjedio s dečkima iz Brejkersa na kavi, pa su mi rekli da u Srbiji baš jako visoko kotirate. Koliko vam je naslov albuma Bombardiranje Srbije i Čačka nosio problema s publikom u tom dijelu regije?
Mrle: U jednom trenutku su oni bili malo u dilemi, jer nisu znali o čemu se točno radi. I trebao je jedan period proći dok nisu skužili da je to sve jedna jako dobra zajebancija.
Prlja: Nama je to poigravanje. Jedan razlog zašto smo mi Erota i vratili svima, na neki način, jer su tu pjesmu ljudi počeli poistovjećivati s ustaštvom.
Mrle: Zamisli koliko je to daleko išlo s komentarima poput: "vi ste u kurcu, svirate Thompsonove pjesme".
Prlja: Izvitoperi se priča na neki način. Totalni kuršlus.



Zanima me priča oko jedne stare pjesme "Disneyland". Verzija koja se snimala za spot bila je puno čvršća od one koja se nakon tog pojavila na albumu, gdje je više bila umpa, umpa verzija.
Prlja: Mi smo ti onda počeli surađivati s Pedagoškim likovnim fakultetom u Rijeci. Ti studenti su imali za zadatak izradu video spota.
Mrle: Predmet Novi mediji.
Prlja: Mi smo imali priliku onda da na račun toga snimimo tu ranu verziju. To su bila ona vremena kad je čak postojala cijela emisija Damira Tiljka.

Izvan struje.
Prlja: Tako je. Ta cijela jedna emisija je bila o snimanju spota. Koliko god je ta pjesma bila oficijelna, u spotu, mi smo je nekako shvaćali kao demo.
Mrle: Taj spot je studentima bio diplomski rad.
Prlja: U procesu snimanja Peace.a, i rada na pjesmi razradili smo je, te je dobila drugi oblik, koji je završio na albumu..
Mrle: Meni je to baš fora, ja sam to totalno zaboravio.

Prvi album je reizdan, a drugi izdan na vinilu. Planira li ostatak albuma ugledati vinilno svijetlo dana?
Prlja: Pretpostavljam da će se izdati.
Mrle: Vinil je fora. Ja se nadam da će zaživjeti i puno više kod nas i da ćemo sve prebaciti na vinile.

A jesu li vinili danas možda i hype?
Prlja: Ma ima i toga.
Mrle: Uvijek ima toga. Opravdano je to da se vinili opet koriste jer je zvuk, ako voliš slušati muziku, puno ljepši. Baš ću ti ispričati jedno iskustvo koje smo doživjeli s prebacivanjem albuma na vinile. Naš prvi album, te snimke su se obradile digitalno i kao takve su se vratile na vinil. Meni je ta kombinacija baš super. Ja sad čujem na tom albumu neke stvari koje nikad prije nisam čuo, a opet ima tu toplinu. Nije onakav remaster u kojem je sve nabrijano, nego je ugodno za slušat i isplivalo je van nešto što dotad nije ni moglo.

Pred kraj razgovora zamolio bih vas da mi razriješite misteriju oko pravog prijevoda albuma Two Dogs Fuckin'. Znači li naslov albuma: dva psa koji se fukaju ili dva jebena psa?
Mrle: To ti je vic.
Prlja: Ovako to ide, "priča je o indijancima; mladi indijanac dođe do poglavice i poglavice mu se obrati s: Izvolite mladi ratniče. Pa, poglavice, recite mi kako vi nama dajete imena. Poglavica mu kaže: Dobijem glas da se u šatoru rodilo žensko dijete, pogledam van šatora, vidim trešnju koja je procvala i kažem - neka se zove Trešnjin cvijet. Onda čujem kako se rodilo muško dijete, izađem van šatora i vidim krdo divljih mustanga kako praše prerijom i evo, mladi ratnik će se zvati Divlji konj. Nego, zašto te to zanima ratniče Dva psa što se jebu?" Evo, to ti je ta priča o nastanku naslova albuma, koju smo mi zatim preveli kao Two Dogs Fuckin'.
[ Mrle i Prlja ]

Mrle i Prlja   © jura

Ajmo još pozvat' ekipu.
Mrle: Dođite svi u petak, bit' će stvarno dobar party. Prvih dvadeset minuta nećete moći zrak uhvatiti, a tek onda polijećemo. Takav će biti koncert!

jura // 07/02/2016

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

| 29/03/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

| 27/02/2020 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Damar & Castaway Souls

Intervju: Damar & Castaway Souls

| 25/09/2019 | promo guy |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*