Lush su bili jednim od stjegonoša nove britanske psycho rock scene koncem 80-ih zajedno s My Bloody Valentine, Pale Saints, Slowdive, nešto kasnije The Stone Roses, Curve, The Verve, Ride i Spiritualized, a ranije Cocteau Twins i The Jesus And Mary Chain kada još nisu bili skovani termini shoegaze, brit-pop i dream-pop. Njihove ploče sam naručivao poštom iz UK ili ih nabavljao u jedinom specijaliziranom dućanu Iz sve snage na zagrebačkoj Trešnjevci. Miki Berenyi je bila pjevačica i gitaristica Lush čiji je sjetan i snen vokal bio potpuno uronjen u guste psihodelične gitarske melodije i intoventirane, čudnovate tekstove koje nije bilo samo tako razabrati. Moji tadašnji frendovi ih baš nisu nešto šmekali u konkurenciji s Partibrejkersima, Disciplinom Kičme, KUD Idijotima, Miladojkom Youneed, Iggy Popom, Pixies, The Birthday Party, Caveom, Gang Of Four, The Clash... ali sam im na ganja tulumima znao puštati Lush kao prelaz iz moćne rokačine u blaže sfere. Mirna Bralić, nova i vrlo lijepa pjevačica ovog potentnog zagrebačkog big indie rock benda nakon odlaska frontmena Vilima Hrasteka u Ameriku je možda, isprve, ljubiteljima benda djelovala kao nedovoljna supstitucija za prva dva sjajna albuma kada je u proljeće osvanuo prvi singl "Vodi me na put" gdje se u vokalnoj duet-ulogi pojavio gitarist Ivan Blažinović, dotadašnji prateći vokal. Međutim, pjesma je pokazala fleksibilnost ekipe i kreativnosti da 'onog koga nema, može se i mora bez njega'. Drugi singl "Ne hvala (možda drugi put)" je Mirni dao kompletan vokalni kontinuitet, a valja spomenuti da ih je ekipa Terapije popratila i na InMusic festivalu 2025. kada su održali odličan nastup dugog dana www.terapija.net/koncert.asp?ID=34681 sa slovensko-srpsko-makedonskim Lelee, čakovečkim Prosti Prst, makedonskim Vagina Corporation, hrvatskim Ki Klop, a usput, te večeri su glavne zvijezde bili Kim Deal, Michael Kiwanuka i Kasabian.



A kada je album objavljen, definitivno nema mjesta sumnjivim panegiricima jer je ova ekipa ubola najkompaktniji rad do sada. Ne koliko zbog glazbe koja je, relativno prepoznatljiva od prve, nego vokalnih odnosa sa čudnovatim lirskim zavrzlamama između melodramatičnosti prožete izazovima emotivnih stanja mladih ljudi koji se kolebaju oko mnogo čega, a ispod površine ih vrebaju mračne misli ne upirući točno u suštinu, već namjerno provociraju i sebe i vlastitu intimu tražeći sklad romantike u stalnim gloženjima. Odnosno, poetika se svodi na sofisticirane konotacije ljubavi i mržnje, pa čak i pasivnog ignoriranja, to jest, onog stanja kada mnogo toga postaje 'svejedno mi je'. Ovdje iskrena ljubav često gubi na nemilosrdnoj vagi ironije, uostalom, na odličnom prethodniku "Kad imamo mirne glave" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33141 (2024) je to zorno predočeno.



Elem, svaki njihov album, a ovo je treći, ima svoje krucijalne finese 'zamke patetike', ovaj puta je to vokalna preobrazba što nimalo ne smeta: transformacija u vrstan, dinamičan shoegaze s power-pop deklinacijama ide ruku pod ruku počevši od snažnog uvodnika "Na prvi pogled" s romantičnim fikcijama 'Kad si tu, zaboravljam si ime'. Treći singl "Zavežljaj" upravo u konfiguraciji stalno spominjanih Lush donosi melodičnu vedrinu post-punka s više prstohvata tog čudnovatog svjetonazora jer Mirna pjeva u muškom licu, a "Prozori širom otvoreni (Horizonti)" konceptualno i baladično nastavlja onu, na žalost prekinutu sagu škotskih Belle & Sebastian kada je Isobel Campbell 2002. nakon 5 albuma izašla iz benda. Energična "U uspomenu na M.R." ima šmek post-punk/ power-popa, ponešto i new-romantics A Flock Of Seagulls relacija sa čuvenog debija iz 1981., čisto sumnjamo da ih je ova mlada ekipa slušala, prije bi se reklo njihovi roditelji, no sjajno stoji kao preporuka za eksplozivno jednostavnu stvarčinu koju pjeva Ivan.



Očekivano prljavija, punkersko-melodična stvar "Hodam", možda stvarana za Hrasteka također ima punoću rockerskog dezena uz mnoštvo finih staccata, brzih The Cure i šarenih pasaža uz opet vodeći Ivanov vokal, a nevjerojatno jest da iznosi samo dvije i pol minute što može biti još jedan od potentnih singlova. Vrstan komad je "Velika zvijezda" koji opet dovlači Lush i Miki Berenyi, a kad Mirna pjeva, ne može se niti suspregnuti osjećaj poput naših indie-rock zvijezda Žen. Ekipa ima fino uglađen psihodelični dekor konsolidirano ugođene, plesne kompozicije sa stiskom gitarske (žitres) distorzje koja u finišu odlazi u veličanstveni tremolo kao da svira bisernicu ili tamburicu u post-rock krešendu. To je i praktički konac albuma jer zadnje dvije "12 sekundi tišine" u kojoj je uistinu 12 sekundi tišine i završna akustična "Poruka za kraj" dođu kao odjavni foršpan na filmu s time da je ova posljednja impresivno paradoksna poput Thom Yorkea s vokalnim odstupanjima od uobičajenih melodija. Nekome tko ne poznaje naš hrvatski i (slavenski) jezik, ovo će teško razumijeti, baš i jeste ovo caka, još najbolja fora na albumu. Možda će bend u narednoj kreaciji ovaj štos koristiti. Tidal Pull su na ovome albumu teži i 'zaguljeniji' nego prije, mnogo toga prommljaju u bradu poput R.E.M. s brojnim, neodgovorenim pitanjima na koje slušatelj sam ponaosob mora dati adekvatne odgovore, odnosno, ovo je album drame i prevrata u kojima se često ne želimo naći. Budući da su još uvijek mladi, te koliko mi se čini, nitko od njih nije u braku, one mučne, neizbježne teškoće vjerojatno dolaze, a to će tek biti pravi lirski napredak. I za njih, a i auditorij koji sukladno s njima odrasta.

Naslovi: 1.Na prvi pogled, 2.Zavežljaj, 3.Prozori širom otvoreni (Horizonti), 4.U uspomenu na M.R., 5.Vodi me na put, 6.Ne, hvala (možda drugi put), 7.Hodam, 8.Velika zvijezda, 9. 12 sekundi tišine, 10.Poruka za kraj

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/12/2025

> vidi sve fotke // see all photos