Ako ste razbijali glavu nakon tri prva singla "Bog Vepar", "Lavandina" i "Svemirska liposukcija" šta li je i tko li je ovo iza imena Bog Vepar, kako press kaže, nitko ne zna tko su članovi, barem u dotirano vrijeme od proljeća do kasne jeseni 2025., a bome i mene je namučilo kada sam preslušavao ovaj debi album što me zavaraše da dolazi odnekud s hrvatskog juga, primorja i Mediterana, jer me podsjetilo na nešto za kaj ili oštije ti ča niti sam nisam skonta što je bre posredi ampak nič godba na pihala brez jodlanja. Vesela, rasplesana pop glazba gitarskog benda s dva mješovita vokala (muški i ženski), te zafrkantsko iščašeni i šašavi tekstovi na hrvatskom, poprilično opičeni i otkačeni, nisu nikako čisto banalno podbacivanje praznih fora i štoseva. Ima tu nešto Morrisseyjevog cinizma, crnog humora, lucidnosti ranih Belle & Sebastian, pop privlačnosti R.E.M. kada su koji put znali odšetati u komercijalni mainstream, kako sam Michael Stipe reče 'da je ljudima bilo zlo od naših pop pjesama', ali nikako nisam točan i precizan u ovom uvodnom opisu. Prvo što osim svega navedenog upada u uho je prljava i mutna, vjerojatno namjerno naštelana produkcija sa zaglušljivim harmonijama klavijatura koje uz gitarske, uglavnom staccato, pomalo i surf dionice, te lepršavi ženski vokal brazde po laganoj psihodeliji na rubovima plesnog dream-popa, ali vraški zove na ples. Interesantno, u ovom zvuku ama baš ništa nije istureno u prvi plan, a centralni opis sve ove šarže su stihovi pjesme "Spleen": 'nemam pojma kome ja to sviram/ bolje da se bavim sportom ili da se nadrogiram/ ne znam kako, al' uvijek se spotaknem.../ plešem gol i smrdim na etanol/ nemam pojma što ja ovdje radim, bolje da nabavim mačku ili kuću da izgradim/ ne znam zašto, osjećam se glupim, uvijek netko drugi vrhnje mi pokupi'. I onda mi sine u sekundi - hej, da to nije Miki Solus? Jebate?



Da. Jeste, to je on, zagrebački kantautor kojeg je još prije 100 godina otkrio Čopor na Brlog Recordsu i katapultirao u svijet, a od onda se svašta izdešavalo, plašio se muzičkih kritičara, radio je bolesne tekstove sa super mjuzom za djecu i penzionere, repao na harmonici... i postao malecka, ali značajna radio zvijezda čije se pjesme redovito emitiraju u zafrkantskim kolažima i set-listama. Duhovit, kakav jeste, ovaj bend i album pružaju svu onu njegovu neprijepornu lucidnost poigravanja sa svime i svačime u lirskom kontekstu ograđivajući se od seljačkog šabanizma i primitivnih vulgarnosti postavljanjem sebe samoga kao lika što poput, primjerice Mr. Beana ili Blackaddera (Crna guja), odnosno čuvenog komičara Rowan Atkinsona umije napraviti komediju iz, takoreći ničega.



I onda se shvati koliko je ovo ustvari sjajan, zafrkantski album o svemu i svačemu, a ustvari je o mnogim stvarima i događajima što se dešavaju svakodnevno, samo ljudi ih ne primjećuju ili im ne poklanjaju dovoljno pažnje u ovom svijetu kakav jeste. Mnogi su se zaboravili šaliti na vlastiti račun tjerajući mak na konac s tumačenjima mrtvih ili poluživih idola koji odavno nisu napravili ama baš ništa značajno i uzbudljivo. Bog Vepar se na ovom albumu ne brinu oko tenzija, baš im se živo fučka, doslovce se zajebavaju s klasičnim indie-pop, malčice i rock sferama ne ulazeći u diskutabilnost žanrova. Zabava i zafrkancija su najbitniji pa makar koji put niti ne razabrali što se promumlja u ispjevanim tekstovima. Nije čisto ko' IDEM, ali ovo je definitivno album za tulume i najšašavije indie zabave gdje valja pustiti mozak na pašu bez ikakvog straha od neke loše vibre ili insinuacije. Party, all the time. Samo šteta, ovo zabavno veličanstvo traje samo 26 minuta.

Čitav album:



Samo za kraj: album sam između ostalog slušao i na poslu. Izađem van, na pauzu, da popušim cigaretu, te sretnem starog kolegu koji već jako dugo radi u Milanu, pita me 'stari, kak si', a ja mu odgovorim 'plešem gol i smrdim na etanol'. A on mi reče: 'tak i treba, to ti neka nova fora? Imam jedan bend za tebe, Idles, gledao sam ih u Milanu'.

Naslovi: 1.Bog Vepar, 2.Pompeji, 3.Svemirska liposukcija, 4.Lavandina, 5.Spleen, 6.Hej, Ed, 7.U Berlinu, 8.Marita

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/12/2025