Kao i u videu kojim je ekranizovana jedna pjesma takođe album zvuči podjednako slično vožnji, mada je to Montgomery ranije pokazao, kao i talasima mora koji donose glasove predivnih ženskih vokala.



Zanesenost, a ne prepustiti se svakom mogućem pokušaju da se glasom pogura ova posvećenost efektnosti gitarskih pasaža, iskren je kratkotrajan boravak u ozvučenosti, pomalo akustičnoj, sa obaveznim prisustvom u izgledu reverbacije poput gitariste ili muzičara koji drži gitaru u ruci. Album je ono što smo očekivali od mnogih ranijih muzičkih izdanja, iz davnih dana ostade poneko ime kao port-royal koji se dugo cijedio, nailazim na Roy-a i bivam potpuno opčinjen, dobro, Lustre da ne zaboravim... Kako izdanje odmiče možemo čuti istinsku psihodeliju koju su u prethodnim pjesmama od početka albuma najavili, ali da je vrlo značajno ostati na tim gitarskim free time momentima iz nekog davno naslijeđenog stava o primitivizmu. Prvo naredno izdanje u nizu dobrih u ovoj godini koje još više oduševljava. Vokali koji se unose u trzaje žica, glas koji ostaje kao osoba pjevačica u nekom prvom planu poput Low estetike.Šteta što psihodelija vrlo kratko traje i prelazi u nešto drugo sa jakim iznenađenjem procesa nastanka razdvojenosti, razdvajanje koje teško doživljavamo. Mislim da to nije toliko veliki problem koji bi nas možda natjerao da ne prihvatimo izdanje slušajući Stereolab ranije ostavljajući Broadcast za kraj. Iznenađuje koliko zvuk prkosi pažnji, očekivanju, poput Spacemen 3. Mene lično inspiriše da sljedeću recenziju napišem o nekom albumu Laraaji-ja.



Roy Montgomery & Martha Skye Murphy - Nebular, AD 93, 2026

1. At Dawn 05:52
2. Cloudburst 07:31
3. Satellites Against The Milky Way 06:40
4. The Play of Light and Dark 17:15
5. At Dusk (feat. Mary Lattimore) 04:13

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 15/09/2026