Nakon što su na albumu EBM (2022.) istraživali mračnije elektroničke teritorije, Editors su na svom novom albumu Surface, Echo & Sound odlučili su se vratiti organskijem zvuku, tamo negdje oko trećeg albuma. Rezultat je album koji u svojoj prvoj polovici djeluje kao vrlo dobrodošao povratak benda u formu, ali koji s vremenom sve više gubi dah, ideje i razlog za postojanje.

Početak je, naime, prilično obećavajući, a slušajući "prvu stranu" osjećao sam ushićenje ko kad sam slušao njihov prvi album. Naslovna pjesma atmosferičan je uvod u novo poglavlje benda, dok "Call It In" donosi zaraznu gitarističku energiju i melodiju karakterističnu za rane radove. "The Rush" nastavlja u sličnom raspoloženju, s odličnim refrenom i dovoljno dinamike da se odmah nametne kao jedan od potencijalnih koncertnih favorita. "Rescue" pokazuje koliko Tom Smith može biti uvjerljiv kada se njegov prepoznatljivi vokal smjesti u nešto ogoljeniji aranžman, a "Shadow" polagano gradi atmosferu i emociju, podsjećajući na najbolje trenutke njihove diskografije. Upravo u tih prvih pet pjesama Editors uspijevaju pronaći dobar balans između svoje prepoznatljive melankolije, alternativnog rocka i pristupačnijeg, gotovo pop-rock zvuka.



Nažalost, nakon "Shadow" album počinje ozbiljno posustajati. "Real" donosi prilično neuvjerljiv izlet u folk-rock, na "Happiness" već spavam. Šalim se. Odslušao sam do kraja, ali me to slušanje jako izmorilo i kako ću se vrlo rado opet vratiti slušanju prvog dijela, drugi će biti zauvijek prekrižen.

Da su kvalitetu prvih pet pjesama uspjeli održati do kraja, imali bismo razloga govoriti o jednom od njihovih boljih albuma. Ovako ostaje izdanje koje počinje vrlo dobro, ali završava uz poprilično veliko razočaranje, što opet ne znači da ih ne treba ići počekirati kad nam opet dolaze tamo negdje u veljači 2027.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 09/11/2026