Ko prati njegov rad vjerovatno kao i ja misli da je evolucija sasvim normalna i prirodna. Svakako radi se o remek djelu, kao i svako njegovo izdanje prožeto sličnim duhom. Možda smo više očekivali u smislu određenih džangl galopirajućih lupova, ali čim sam to pomislio slušam pjesmu koja je ispunjena karakterističnim zvukom. Mračna atmosfera, još od Skinny Puppy-ja nije doživljena kako je De Babablon uzdigao. Slušajući njegovu muziku shvatam da je zapravo sve doživljeno u smislu narednog istinita slika porijekla. Softverska muzika je pregažena, blizu desetine izdanja vjerovatno mora juriti novu priliku, ako je u toj pomalo trenutnoj dalekoj ili usporenoj sentenci obuhvaćen jedan slojeviti dio pojedinosti iz preuzetih ritmova. Zaista ono najbolje postaje ugao posmatranja jednog bijelog okvira, stvarno zvuči jezivo kao da se toliko opasnosti u jednoj minuti popalilo i nadražuje. Ne znam kako bih opisao ovaj slomljeni ritam koji je opšte poznat samo je nekako to više kick i perkusije, a da zapravo okreće glavu od postojećeg stanja ili pozicije na potenciometrima. Na određeni način svjestan je sukoba prirodnih tonova i karakterističnih zvukova.



Christoph De Babalon - A Deluge of Doubts, 2026, Cross Fade Enter Tainment [CFET] PP017

1. Get Me Out 01:39
2. Growler 03:34
3. Unhealed 04:00
4. Oh, I Am Not 02:23
5. He's Gone 04:38
6. Pauvre Petite 04:35
7. Serenity HQ 03:07
8. Falling Forward 02:22
9. Opizath 04:02
10. Downtime (featuring death of codes) 06:54
11. Wings 03:57
12. Nur ein Wunder 01:54

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 23/10/2026