Relativno nepoznati sastav iz Batha, gradića u Engleskoj odakle dolaze Peter Gabriel i Eat Static ponudili su zanimljivu mješavinu funka, soula, trip-hopa i rocka na ovom debi albumu koji je objavljen 5.XI 2007. Može se slobodno utvrditi da su albumom spojili sve komercijalnije sintagme debelo probravši po ostavštini rocka i funka s konca '60-tih i početka '70-tih spojivši ih u plesni i tvrdi funk oblik indie-popa u onom smjeru kako to otprilike u svojem plesnijem rocku rade The White Stripes. Shodno tome i lo-fi vokal Kelvin Swaby puno toga duguje Stripesima.

Prvi singl koji i otvara album "That kind of man" je pravi spoj Curtis Mayfielda i Led Zeppelin, "Set me free" je tipičan C.C.Revival u 21. stoljeću kao i sasvim jednostavni gitaristički funk-pop "Girl" koji je pljunuti The Kinks prve decenije novog milenija. Najžešća i najtvrđa skladba je vrlo dobar komad "You don't know" koji priziva spomen Hendrixove psihodelije, dok se u ostatku materijala često može čuti i osjetiti duh prošlosti od Spencer Davis Group (naslov "Dignity") do Lenny Kravitza ("Doing fine") i povremenih izleta u trip-hop nalik na Portishead ("Brukpocket's lament") i rockerskiji zvuk Primal Scream ("In the morning").

Album je vrlo kratak (svega 33 minute) i možda je tako još i najbolje jer su po svemu sudeći mnoge naslove predvidjeli kao singlove. Ništa spektakularno, no spram recentne britanske komercijalne pop glazbe ovo je prijatno osviježenje s glazbenim korakom u čisti retro.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/11/2007