27.X 2007. ovaj podcijenjeni njemački kraut-rock sastav se okupio na povratničkom koncertu nakon 31 godine neaktivnosti i tom prilikom reizdao svoj debi album.

Harmonia nije bio klasičan sastav, već naoko i slučajno sastavljena frakcijska supergrupa kakvih je u prvoj polovici '70-tih bilo i previše (Blind Faith, Traffic, Bad Company, Bachman Turner Overdrive, Soft Machine...). Sastav su činili Michael Rother (iz Neu!), Hans-Joachim Roedelius i Dieter Moebius (oba iz Cluster) koji su 1973. nakratko napustili matične bandove i u selu Forst u Njemačkoj izgradili studio kako bi mogli nesmetano raditi na albumima vlastitih bandova. Iz ove ekonomske kolaboracije rođena je ideja ovih triju glazbenika da naprave i zajednički projekt, te je tokom ljeta i jeseni 1973. snimljen album "Musik Von Harmonia" za kojeg su u početku smatrali da će im biti prvi i posljednji. Pošto su sva trojica bili vješti multiinstrumentalisti svirajući piano, synth, gitare, organ, klavijature i električne udaraljke odlučili su se za izlet u instrumentalnu glazbu podjednako spajajući radove matičnih bandova kroz ambijentalnu, eksperimentalnu, elektronsku i rock glazbu. Album traje u to vrijeme uobičajenih 45 minuta, te ima 8 naslova od kojih je samo jedan duži od 10 minuta.

Otvarajuća skladba "Watussi", kao i naslovi "Sonnenschein" i "Veterano" imaju plesni elektronski ritam kakav će godinu-dvije kasnije koristiti pioniri electro-popa na čelu sa Kraftwerk i Suicide uz minimalističke melodijske sekvence pomiješane s ambijentalnim zvukovima gitara i klavijatura, a veoma je važno da se ovdje pojavljuju i preteće loopova koji su vremenski i ritmički svirani uživo sa syntha. Danas, u 21. stoljeću teško je povjerovati nekom klincu da je ono što ide u nazivnik techno, electro i mnoge pripadajuće žanrove nastalo još prije 30 i više godina... Plesni komad još je i "Dino" koji ima sve naznake budućeg new-wavea, osobito glazbenog minimalizma sastava poput Joy Division, The Fall, ponekih radova The Cure i P.I.L. uz daleko kreativnije melodijske strukture. Lagana "Sehr kosmisch" je najdulja skladba (11 minuta) u kojoj se osjete jasni korijeni tada bujajuće electro kraut-rock scene koju su u lijenom psihodelično-ambijentalnom pogledu najslikovitije dočaravali rani radovi Tangerine Dream i Kraftwerk, industrial eksperimenti Throbbing Gristle, a u novije doba su preslikani kroz 3 ili 4 kopiju generacija u radove post-rock izvođača od Tortoise i Mogwai do današnjih ambijentalnih drone post-rock izvođača od kojih malo tko zna odakle je cijela ideja za ovakve glazbene sintagme došla. Ambijentalne i eksperimentalne sfere nosi pritajena horor skladba "Ohrwurm" kakve u današnje vrijeme prave mnogi underground izvođači poput 16 Bitch Pile-Up, Black Dice, Godheadscope, Timeless Pulse Quintet, VxPxC..., dok su najlaganiji i najmirniji komadi "Ahoi!" i završna "Hausmusik" s obiljem polifonije i sitnih melodijski namjernih kakofonija.

Nije uzalud Brian Eno odmah po izlasku albuma izjavio da se radi o najvažnijem rock sastavu što je izazvalo priličan podsmjeh mnogih glazbenika, kolega, a i novinara s tadašnje scene, no danas stvari izgledaju posve drugačije jer je Harmonia isto kao i skoro cijeli niz kraut rockera bila isuviše teška i neprobavljiva avangarda spram hard-rock, blues, metal, progressive, space i sympho rock izvođača koji su tada kreirali trendove.

Nakon ovog prvijenca Harmoniju napušta Michael Rother i vraća se u sastav Neu! s kojim počinje raditi posve ritmičke i plesne kompozicije, a od ostataka snimaka i nekolicine novih Harmonia objavljuje svoj drugi album "Deluxe" (1975, Brain Records). Tada im se priključuje Brian Eno koji je upravo u to vrijeme napustio Roxy Music, te sa njima 1976. snima odličan album "Track And Traces" koji se zbog razlaza sastava pojavio tek 1997., no prošao je potpuno nezapaženo.

Njihovi albumi reizdani su na cd formatu u nekoliko navrata od 1992. sve do 2007. na različitim etiketama (German Polygram, Germanofon, Universal Music, Lilith, Revisited Records...), a nikad objavljeni zapis s jednog od rijetkih koncerata "Live 1974" izdali su Gronland Records (u Britaniji) i Water Records (u USA) koncem 2007. kada su se ponovno okupili u prvobitnoj postavi i održali povratnički koncert na otvaranju Worldtronics festivala u Haus der Weltkulturen u Berlinu 27.XI 2007.
Ovaj album prvijenac pokazuje da je Harmonia definitivno bila avangarda kojoj je mjesto i vrijeme stiglo u obliku 21. stoljeća i cijele nove generacije izvođača koji su nesvijesno crpili svoje ideje djelom i iz njihovih korijena. Album komotno može stati rame uz rame današnje elektronsko eksperimentalne i ambijentalne post-rock scene, a jedino što ga odvaja od kurentnih takmaca jest tanka produkcija koja je za doba prve polovice '70-tih bila isuviše progresivna. Za sada nije poznato ima li Harmonia namjere raditi na novim materijalima jer bi sudeći po radu otprije tridesetak godina mogli (i morali) napraviti izniman kompozitorski rad kojem avangardni pristup ne bi smio biti samo suštim dijelom prohujalog vremena.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/02/2008