Genijalan i fantastičan album! Jedan od boljih koji je objavljen u posljednje vrijeme, a korijeni mu sežu u progressive-metal zvuk. Ovo je vrhunska rock umjetnost. Svi smo uživali u filmovima Indiana Jonesa. Jel' ste spremni prihvatiti odličan prvijenac tria Amaseffer koji ima daleko bolju glazbu i fabulu od filmova Indiane, ali nema sliku? No, njihov sjajni album govori više od svih filmova koji imaju povijesne motive s naglaskom na motive iz Biblije.
Mogu Iron Maiden, Arctic Monkeys, Zdenko & Slušaj najglasnije, Franci Blašković, Depeche Mode, Radikal Dub Kolektiv, Tool, The White Strips, Metallica i mnogi vama omiljeni i manje omiljeni izvođači objavljivati stotine albuma godišnje, ali nikada neće imati ovakav biser od albuma koji je u rangu "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club" The Beatles, Pink Floydovog "The Wall" (i inih albuma), Peter Gabrielovog "Passion" ili Radioheadovog "OK Computer". Ovo je jedan od albuma godine, remek-djelo jedne sjajne generacije i pokazatelj rock snage koja dolazi iz Njemačke. Točnije, gradića Kieve kojeg potražite na preciznijim atlasima. Odande dolazi njihov izdavač InsideOut Music, a odakle su sami glazbenici Amaseffer, to pojma nemam. Bitna je glazba i sve ono što su ovi perfektni momci-glazbenici uložili u nju.
Umjetnički etno, world-music rock-metal album s motivima iz klasične glazbe, prvijenac iz trilogije o Biblijskim pričama njemačkog sastava čiji su članovi hebrejskog porijekla. Djelo koje može zasjeniti Peter Gabrielov soundtrack "Passion" za film "The Last Temptation Of Christ" (Posljednje Kristovo iskušenje) režisera Martin Scorsesea. Slušati album do srži, osjeća se robovlasnički teror nad nevinim ljudima, a baš zato je i na naslovnici albuma akcijska slika mladog roba koji povlači galge, dok su sa strane 10 židovskih šesterokratnih zvijezda (asocijacija na 10 Jahvinih pošasti nad Egiptom) koje su uvijek predstavljale zaštitni i prepoznatljiv simbol ovog napaćenog, zvijerski poubijanog i degradiranog naroda. Hvala Bogu, oni nisu istrebljeni i podarili su nam jedan od albuma godine kojem se samo možemo klanjati. Nije zlatno tele, ali je sjajno i nepretenciozno epohalno umjetničko rock djelo. Peter Gabriel na sympho-metal način. Sve što se naš Pero iz Batha trudio napraviti tokom '80-tih s brojnim instrumentalistima iz sjeverne Afrike, Bliskog istoka i islamističkih zemalja, Amaseffer su to pojednostavili na uvjetno rečeno, neo-klasičan rock način. Fenomenalno!
Četiri pune godine bile su potrebne Erez Yohananu (bubnjevi) osnivaču ovog njemačkog rock-metal progressive sastava da konačno finalizira prvi od tri zacrtana trilogijska albuma inspirirana Biblijskom pričom iz starog zavjeta o Mojsiju i dolasku Izraelaca u obećanu zemlju Egipat. Stalnu postavu banda čine još dva gitarista - Yuval Kramer i Hanan Avramovich, te je tako stvoreno jezgro banda kojeg čine tri glazbenika hebrejskog porijekla. Sam naziv banda Amaseffer uzet je iz hebrejskog jezika što znači 'ljudi iz svete knjige'. Za potrebe vokala na albumu prvo je odabran Andy Kuntz, pjevač njemačkog progressive metal sastava Vanden Plas koji je Amaseffer uputio u Bazement studio svog prijatelja Markus Teska. No, nakon dužeg perioda probnog rada i komponiranja skladbi, odlučeno je da za glavnog vokala postave dođe Mats Levena koji je radio s Thrion, Krux, Yngwie Malmsteenom i Fatal Force. Nakon četiri godine marljivog i strpljivog rada, album "Exodus: Slaves For Life" je konačno ugledao svjetlo dana upravo na obljetnicu njihove četvorogodišnjice rada, 6.VI 2008. (zanimljivo, baš kad je bilo Smaranje 6 u zagrebačkom squatu Medika).
Fabula albuma kreće nekih 430 godina nakon dolaska Izraelaca u Egipat, gdje se sam gazda banda Erez Yohanan potrudio da prouči stare povijesne pergamenate koji se pripisuju samom Mojsiju. Kroz album se nameću svi otprilike poznati detalji iz Biblije o Izraelcima kao zatočenom narodu u vrijeme velikih faraona koji su ih koristili kao robove. Također se dotiču i priče o Mojsijevom rođenju, naredbi faraona da se poubija sva muška novorođenčad, kao i o svećeniku Jethru (sada je razriješena i enigma imena Jethro Tull koji su uvijek tvrdili da su ime uzeli po engleskom rataru iz 18. stoljeća), vladaru Midiana koji se oženio svojom kćerkom Zipporah. Kao što to i sama Biblija kaže, potom se Jahve javio Mojsiju iz gorućeg grma davši mu naputke kako će izvesti Izraelce iz Egipta i ulijati im snage i povjerenja za taj poduhvat. Nakon što su Izraelci prešli preko Crvenog mora, Jahve je na Egipat poslao 10 strašnih pošasti među kojima je najveća bila smrt svih prvorođenaca, a Izraelci su kao spomen na izbavljenje iz ropstva, zidove svojih kuća iznutra premazivali kozjom krvlju (mislim da bi svi to trebali znati koji su pohađali vjeronauk). To je otprilike sažetak radnje ovog albuma koji je osim legendarnih Biblijskih priča duboko ušao i u samu etnološku i folklornu tradiciju Bliskog istoka.
Album otvara kratki tugaljivi akustični instrumental "Sorrow" na akustičnoj gitari i flauti uz zvukove mukotrpnog rada na prekopavanju zemlje i nekoliko riječi na originalnom hebrejskom jeziku. Druga "Slaves for life" počinje orijentalnim arabeskama u vokalima, industrial ritmikom, samplovima krikova i vreve robova u pustinji, a nastavlja se snažnim gitarskim riffovima i tromijom rock ritmikom gdje se po prvi puta pojavljuje vokal Mats Levena u zavidnom tonalitetu koji se nalazi negdje između Ozzy Osbornea i David Coverdalea. U solo dionicama prednjače glazbene arabeske (frula i bogata orkestracija) koje se s gitarističkim tenzijama podižu na nivo teške i mukotrpne robovlasničke mašinerije za potlačene koju pojačavaju sami samplovi atmosfere kao da gledate filmove o faraonima i mučeničkom radu robova. "Birth of deliverance" je gotovo klasična glazba sa sjajnim uvodnikom gdje nakon druge minute počinje priča o Mojsiju čije ime u prijevodu s hebrejskog znači 'izvučen iz vode'. Sama daljnja glazbena potka kompozicije je svojevrsni križanac progressive i sympho-rocka s metalom koji se koristi tek u zvučnim gitarističkim riffovima, dok je velika većina glazbe sastavljena od grandioznih aranžmana za gudače i klavijature. Zadnji dio ove opsežne kompozicije od 11 minuta čine minimalistički akordi akustične gitare, zvukova vode, jecanja nad košarom iz koje je izvučen Mojsije i podebljanim aranžmanom za klavijature i zborske glasove u isprekidanim taktovima. "Midian" je najdulja skladba na albumu (12 minuta), te uz početni orijentalni world-music uvod poput Peter Gabrielovog albuma "Passion" donosi snažne gitarske riffove uz neprekidno prelamanje arabeska u vokalima, samplovima i glazbenim orkestralnim pikanterijama. Tu se vidi da je tih četiri godine strpljivog kompozitorskog rada utrošeno na najveće glazbeno-umjetničke domete, ne samo u segmentu scene koja graniči s progressive-metalom, već i world-music i rock scenom. "Zipporah" ima uvodnik kojeg je otpjevala neimenovana hebrejska pjevačica uz pratnju Levena, a glazba je čisti akustični prikaz idile života u oazi sa orijentalnim dvorcem, datulama i beduinima. Sjajno! "The burning bush" započinje pucketanjem vatre gorućeg grma, Mojsijevim koracima i čuđenjem, te razgovorom na hebrejskom jeziku, a potom se pretvara u lagani ritmički kompleks razlivenog sweet-metala i sympho rocka s brojnim gitarističkim ambijentalnim pejzažima u kojima su se Amasaffer dokazali kao pravi rock band sklon podrobnom opisu egzotike (poput kombinacije Mike Oldfielda i Pink Floyd). "Wooden staff" je mantrički instrumental i jedina kompozicija koja odmah od prve udara u glavu sa gitarskim riffovima i naglašenim ritmom koji se pretapaju u osebujan psihodelični space-rock s brojnim prelamanjem nerazumljivih šaptavih vokala iz kanala u kanal (lijevo-desno), te u njemu vođa Erez Yohanan po prvi puta pokazuje svoje vješte solo bubnjarske efekte koristeći prelaze, djembe i konge u svojstvu nadogradnje glazbenog ritma i samog spiritualnog efekta. Nakon toga dolazi ponovno aranžman za klavijature koje zvuče poput orkestra, kohezija Gillanovskog vokala s gitarom (sjetite se live izvedbe "Strange kind of woman"), a sve završava s hebrejskim višeglasnim pjevanjem. Po mojem sudu, ovo je jedna od onih pravih hard-rock pjesama koje na najbolji mogući način nastavljaju "Kashmir" Led Zeppelin i djelomičnu ostavštinu Deep Purple u 21. stoljeću na posve svježi i moderan način. Skladba je genijalna. Onda ponovno dolazi malo atmosfere žamora gomile koja se ovaj put probija prema Crvenom moru i uz kraću vokalnu solo orijentalnu arabesku "Return to Egypt" počinje osveta samog Jahve kroz "Ten plagues", pretnji koju je i ostvario, a Amaseffer su je prikazali kao spoj konstruktivno umjerenog tempa hard-rock/metala, nezaobilaznih popratnih samplova robova i vješte glazbene kombinatorike u trajanju od 11 i pol minuta. Posljednja kompozicija je "Land of the dead", orkestralni komad za gudače i metal-rock sastav gdje se do posljednje sekunde ništa ne prepušta slučaju. Tu su sjajni gitarski melodični zahvati, zborno pjevanje, nezaobilazni etno elementi i fenomenalni, ali nenametljivi ritmovi gazde Erez Yohanana. "Exodus" nije samo metaforički prikaz Izraelaca koji su se našli ne samo u vrijeme Egipta u zatočeništvu, već je i asocijacija na sve potlačene i zvjerski uništavane narode. Bliskost tome mogu pronaći osim Židova i Hrvati, Muslimani, Šiptari (Albanci), Mađari u Rumunjskoj, mnoge manjine u bivšem SSSR-u (Čečeni, Tatari, Uzbeki, Kazasi, Samojedi, Jakuti...), te mnogi narodi koji su na ovaj ili onaj način bili kolonizirani od okupatora u Africi, Aziji, Južnoj Americi, Polineziji... Ma, koji je vrag tim računovođama i vlastodršcima u Americi, Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Švicarskoj? Hoće nas pojesti? I pretvoriti u robove 21.stoljeća? Sudeći po ovom albumu, ništa od toga. Treba se uzdat u ovu underground snagu r'n'r-a koji je u zadnjih šezdesetak godina stvorio pravi temelj za novi svjetski poredak u kojem nisu važni bareli nafte, poznate marke, reklame, propaganda, laž i nametnuti 'coca-cola' i slični slogani.
Na ovom albumu nisu bili nikakvi Bacharachi, Bernstaini, Horowitzi, Glassovi i slični mega poznati glazbenici, dirigenti i autori, mada će mnoge asocirati na grandiozne glazbene zahvate. U rock pogledu, nije mi poznato da je netko ovako savršeno opisao jedan dio Biblije. Ovo je fenomenalno!!! Ma kakvi Led Zeppelin koji su jednom nogom stupili u egzotiku velike i bogate kulture Azije ili površna naklapanja s krađom glazbenog identiteta Bliskog istoka.
Čeka se drugi dio ove trilogije koja je sjajno počela... I već ovaj album stavljam u krug najboljih albuma 2008. godine. (Za sada, ovo je za mene najbolji inozemni album 2008. godine, bolji i od samog Nick Cavea). Ovaj band mora doći u naše krajeve da pokaže svoju konceptualnu snagu ovog albuma koja je nevjerojatna.
Usput, spram ovog albuma Amaseffer, Nick Cave se čini samo kao kritičar Biblijskih motiva, dok su Amaseffer režiseri koji su jedan dio Biblije pretočili u sjajan film.
Ovo je album za crkve, religiju, vjernike i velike koncertne dvorane. Genijalno! Bravo Židovi, Hebrejci, Izraelci, Đudiši i ne znam kako vas sve ne zovu. Uvijek ste bili najbolji umjetnici i jedini možete pretočiti svoju bogatu povijest u nevjerojatnu umjetnost. A ne tamo neki kvazi metal death sastavi koji su imali tri čiste više od Bregovića.
Art sympho-metal album godine. Čak i najbolji album godine, bolji od fenomenalnog Johnny Greenwoodovog - "There Will Be Blood".
Također hvala Sixu i Troliku na ovom glazbenom daru bez čije distribucije ovaj album ne bi došao do mene.
Genijalno. Superiorno. Fenomenalno. Fantastično!!!
ocjena albuma [1-10]: 10
horvi // 05/07/2008