home > mjuzik > Just Quit Trying

kontakt | search |

THE CUMSHOTS: Just Quit Trying (Rodeostar Records, 2008)

The Cumshots su osnovani 1999., dolaze iz Norveške i praktički nisu mijenjali postavu izuzev gitariste Tommy Hjelma koji ih je napustio nakon drugog albuma "Norwegian Jesus" (2003). Interesantna stvar koja se veže uz ovaj metal-rock kvintet je da imaju pogibeljne koncerte na kojima se često ozlijede, pa i polome poneki dio tijela u transu izvedbe, te da su gotovo svi istovremeno članovi brojnih bandova poput Datsun, Caliban Allstars, Hurra Torpedo, Iron Metal Hat, Hillstone Halos, Black Debbath, Thulsa Doom, Warship, te njih još desetak. Oni su Kristopher Schau 'Max Cargo' (vokal), Ole Petter Andreassen 'El Doom' (gitara, prateći vokal), Frederik Gretland 'Freddie Tennessee' (druga gitara), Tommy Reite 'Tommy Dean' (bas) i Christian Svenden (bubnjevi).
[ The Cumshots ]

The Cumshots

"Just Quit Trying" im je treći studijski album koji je prvotno objavljen za Big Dipper Records 2006., no nakon razočaravajućeg tržišnog rezultata ponovno ga reizdaju 2008. za Rodeostar Records. Mada se po samom imageu banda ne bi moglo zaključiti da je riječ o metal sastavu jer više nalikuju na tipičnu srednjestrujašku američku country-rock ekipu, album donosi niz metal uzbuđenja koja su popraćena vrlo bijesnim, drskim i sarkastičnim tekstovima o poremećenim ljudima, odnosima na relaciji muškarac-žena, seksu, alkoholizmu, životnoj utopiji, ljubomornoj osveti, beznađu, religiji... Onu uobičajenu crtu skandinavskih metal bandova koji većinom barataju s leksikom mitova, legendi i povijesti Vikinga, The Cumshots su posve zamijenili prizmom u kojoj vlada individualizam i okupacija sa suvremenim svjetonazorom, te po samoj lirici daleko više nalikuju na punk/new wave/grunge/brit-pop bandu s naglašenim emocijama. Vokal Kristopher Schau iliti Max Cargo je dojmljiv pjevač koji barata moćnim režavim, hrapavim i posve razumljivim glasom u kome ima materije rastezljive slinave plazme, te se takav glas u okviru metala i ne nalazi često. Nije tipični režavi crust, već nešto između Max Cavallere (Sepultura) i Al Jourgensena (Ministry) koji nikako ne mogu progutati hrapavu knedlu. Max Cargo to odlično radi i ima specifičan vokal, te da ga nema The Cumshots bi bili još jedan od cijele gomile tipičnih metal sastava impresioniranih Metallicom, new waveom of the british metal i djelomično nu-metalom. S druge strane, glazba koju band ima na ovome albumu nije ništa lošija ili bolja od srodnih izvođača koji koketiraju podjednako s prošlošću od vremena najžeščih Black Sabbath i Blue Oyster Cult, preko žestokog grungea, povremenih upliva u death-metal do najnovijih power i nu-metal stremljenja. Aranžmani su slojeviti, bogato opremljeni (osobito predposljednja skladba "Black silence") i ne pate od stereotipa. Skladbe su melodične i od početka albuma težište leži na harmonijama i ne prežestokim tempovima koji su ponekad vrlo bliski hard/heavy rocku. Već sama uvodna sarkastična "Praying for cancer" koja je jedan od dva singla, donosi sav šarm ovih Norvežana koji uz čekičarski bubnjarski ritam imaju žestoku indie-rock melodiju gdje glavnu riječ vodi gitarist i prateći vokalist Ole Petter Andreassen koji je najzaslužniji za vrlo čist i profilirani metal-rock zvuk The Cumshots ne samo na ovom albumu nego i na njihovim prijašnjim radovima. Oko njega se ustvari odvija rasplet zvuka cijelog banda, a njegovo umjetničko ime je, ponoviti ću, El Doom, što već dovoljno govori da barata slojevitim uglavnom umjereno žestokim riffovima. Tako već naredna skladba "Like pouring salt on a slug" uz riffove koji kao da su uzeti iz najboljih faza Black Sabbath i Blue Oyster Cult razvijaju novovjekovnu metal-pop melodiju s prelazom u doom/drone psihodeliju gdje se pojavljuje gost Blomstrom na pianu i sve okončava u vrlo dojmljivom aranžmanu. Šteta što skladba nije malčice dulja. Vrlo žestoka je potresna "I drink alone" (drugi singl) koja apsolutno nema veze sa metalom u klasičnom smislu, već se bez obzira na pretince može smjestiti u samotnjaštvo bilo koje tugujuće vrste. Najžešća na prvom dijelu albuma je "Punchdrunk on death", emotivna i prožeta intimnim insinuacijama. Nešto umjereniji (po tempu) je broj "Bitter erection", ali donosi sav bolni sex'n'r'n'r kada nemaš partnera za fuk. Tek se u naslovu "Last laugh" tekstualno dotiču sotone, ali samo preko lirski složene sarkastične uzrečice 'samo đavo još ima smisla za humor, to što odrasta u tvom trbuhu je samo tumor'. U "Broken", koja je najvažniji dio albuma Cargo kao tekstopisac naglašava cijeli album pretvarajući ga u ljubomorni emotivni horrror ubilačkih razmjera ('ako je moj život bio komad mesa, ostavila si ga psu da ga pojede... krv tvojeg dečka zgrušala se na mom torzu'). Skladba "Vomitory" je epilog albuma. Uz sav glazbeni šarm kojeg pružaju sve prethodne skladbe, posljednja "Baptized in broken glass" je lucidna kombinacija death, doom, drone, speed, pa i hardcore metala s duhovitom porukom 'poljubi me u guzicu'. Album ima glavu, tijelo, rep, sadržaj, koncept, vrlo dobru glazbu i što je najvažnije nije izgubljen kroz emotivnu fabulu o kojoj je riječ. Štoviše, ovo je njihov najbolji album do sada s naglasakom na veoma emotivne tekstove koji graniče sa pojmovnikom kada se muškarac prepušta alkoholnoj utopiji, a sve zbog centra muškog svemira koji se očitava u jebanju, odnosno u ženskoj maternici.

The Cumshots su ovdje došli do ejakulacije, a što dalje...? Samo naprijed. Ne vjerujem da ovaj band s ovakvim tekstovima, El Doom-om na gitari i Max Cargom neće napraviti sljedeće remek-djelo. Već sada, ovo je malo metal remek-djelo puno velikih životnih emocija pokvarenog svijeta 21. stoljeća. Na cd-u nalaze se i dva video spota za singlove "Praying for cancer" i "I drink alone" u m4v formatu.

Naslovi: 1.Praying for cancer, 2.Like pouring salt on a slug, 3.I drink alone, 4.Punchdrunk on death, 5.Bitter erection, 6.Last laugh, 7.Broken, 8.Vomitory, 9.Black silence, 10.Baptized in broken glass

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/01/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*