Nouvelle Vague imaju treći album s novim trinaest obrada, pretežno dvadeset i kusur godina starih. Osim ove brojke važno je spomenuti i brojku osam, a ona se odnosi na broj pjevačica na albumu, dok se upola manja brojka odnosi na broj poznatih gostiju na albumu.

Smatram da zvuk benda nije potrebno previše predstavljati pa odmah prelazim na stvar. Ovaj puta ponovo su se dočepali DEPECHE MODE u pjesmi Master & Servant i ECHO & THE BUNNYMEN u All My Colors. U obje pjesme gosti su im potpisnici originalnih pjesama, Martin Gore i Ian McCullogh, a pjesme same po sebi spadaju u nešto najbolje što smo dosad čuli od Nouvelle Vague. U obje pjesme kao glavni vokal pojavljuje se Melanie Pain, koju smo već imali prilike čuti na njihovim albumima. Melanie još pjeva i God Save the Queen, ne baš uspješnu obradu SEKS PISTOLS standarda.

Eloisia je također ime koje znamo već otprije, a ona se pokazala kao dobar odabir za Gary Newmanovu Metal, no teško da će neka obrada moći konkurirati originalu Blister in the Sun. Nije da se cura ne trudi, nego jednostavno ni nakon opetovanih slušanja ove pjesme nije moguće poraziti Gordona i ekipu. Nadeah Miranda, koju su neki imali prilike čuti uživo u Zagrebu odlično je interpretirala Road To Nowhere ali i Parade od MAGAZINEa uz Barry Adamsonovu pratnju, a So Lonely od POLICE učinila ponovo slušljivom.

Ostale pjevačice dobile su priliku svaka u jednoj pjesmi. Leelou se uhvatila u koštac sa Ca Plane Pour Moi, no više mi se sviđa verzija u izvedbi SONIC YOUTH, al mi se zato jako dopala The American SIMPLE MINDSa u izvedbi Silje, koju smo mogli čuti na prvom albumu.

Generalno gledano, ništa novo od NV. Niti bolje niti lošije od prethodnika, al paše u ljetne mjesece.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/07/2009