Treci album Secret Machines je izasao skoro prije nekih godinu dana ali eto tek sad sam uhvatio vremena da ga posteno poslusam. Nazalost, naposljetku izgleda da ne bi ispala prevelika steta da sam album i preskocio jer posljednji album Secret Machines, nazvan po samom bendu, je svojevrstan korak natrag u radu ovog, inace, neloseg benda.
Iako su od samih pocetaka od prakticki sviju oznaceni kao svojevrsni nasljednici Pink Floyda i nositelji novog vala prog rock-a, moram priznati da su barem sto se mene tice jos daleko od toga. Problem je u tome sto na albumu nedostaje ona inovativnost i originalnost koju su Floydi na tokom cijele karijere imali.
Tu i tamo nas Secret Machines podsjete koliko je sve to dobro moglo biti (kao u recimo Bowie-vskoj Atomic Heels) al sve u svemu ovaj album je jedva dovoljan da nam otvori apetit za nadolazeci (i valjda bolji) cetvrti album.