Kad su u studenom 2002. u Londonu Fugazi posljednji zadnji u nizu od tri rasprodan koncerta, nitko nije očekivao kako će im to ujedno biti i zadnji zajednički javni nastup uopće. U međuvremenu su se raselili diljem SAD-a, ali i svijeta, pa je tako basist Joe Lally godinama živio u Rimu gdje je, očekivano, započeo suradnju s lokalnim glazbenim kreativcima. Upravo smo zahvaljujući njegovoj suradnji sa sjajnim punk jazz trojcem Zu imali sreću gledati ga 2007. u sklopu NO Jazz programa u Galeriji SC, istom onom prostoru u kojem su Fugazi u listopadu 1990. odsvirali svoj jedini zagrebački koncert. Taj nam je Joeov nastup, ispostavilo se, predstavljao tek blagu naznaku smjera u kojem će se kretati njegov daljnji glazbeni put.

Po povratku u Sjedinjene Države započinje suradnju s Brendanom Cantyjem, bubnjarom grupe Fugazi, kojeg je desetljećima pratio glas kao najnadarenijeg muzičara među kultnom washingtonskom četvorkom. Ubrzo im se na Brendanov prijedlog pridružuje jazz i eksperimentalni gitarist Anthony Pirog, te trio započinje na stvaranju materijala koji će 2018. rezultirati izdavanjem istoimenog albuma prvijenca grupe The Messthetics. Premda je inicijalno planirano izdavanja na Tzadiku, etiketi Johna Zorna, oduševljen njihovim prvim nastupom Ian MacKaye im je ponudio snimanje i objavljivanje za legendarni Dischord Records. Rezultiralo je to s nešto više od pola sata instrumentalne rock glazbe prožete eksperimentima kakvih se znalo naći i na izdanjima Fugazija, ali ovoga puta s Pirogovom gitarom kao efektnom nadogradnjom na neskrivene post-hardcore korijene ritam sekcije. Već iduće godine na Dischordu izlazi "Anthropocosmic Nest" na kojem do izražaja dolazi još kompaktniji i snažniji zvuk bržih pjesama, ali i pomak u smjeru jazza primjetan u sporijim i tišim pjesmama u kojima glavnu riječ vodi Pirogova gitara. I dok je sve brojnije pokloništvo Messtheticsa s nestrpljenjem očekivalo njihovo iduće dugosvirajuće izdanje, ispostavilo se kako će se to čekanje oduljiti sve do proljeća 2024. kad je svjetlo dana ugledao album na kojem je pisalo The Messthetics and James Brandon Lewis, a ispod toga Impulse! Records. Premda je tendencija kretanja u smjeru jazza i slobodne improvizacije kod ovo grupe bila sve uočljivija, ipak je suradnja s jednim od najnagrađivanijih američkih jazz glazbenika mlađe generacije, koji je u prestižnom DownBeatovom Critics Pollu lani proglašen jazz umjetnikom i tenor saksofonistom godine, te objavljivanje za etiketu koja je iz temelja redefinirala zvuk afroameričke glazbe šezdesetih i sedamdesetih, predstavljala nemalo iznenađenje. Toliko da je i sam James Brandon Lewis često morao odgovarati na pitanja o suradnji s Messtheticsima: "Cijenim ih slično kao što cijenim sviranje s Jamaaladeenom Tacumom ili sviranje s Williamom Parkerom. U pitanju je jedinstveno iskustvo koje se nauči na cesti i kakvo ne možete dobiti u školi", te je pritom naglašavao kako ga je posebno inspiriralo to što u njihovom zvuku može čuti bogatu glazbenu baštinu njihovog rodnog Washingtona.

Nakon što je početno iznenađenje splasnulo, te nakon što svojim živim nastupima potvrdili iznimnu vrijednost objavljenog studijskog materijala, počelo se postavljati pitanje je li navedena suradnja bila jednokratnog karaktera, ili se iza svega ipak krije nešto ozbiljnije i dalekosežnije. Odgovor nam je stigao prije nepuna 3 mjeseca kad je, ponovno za Impulse!, objavljen album "Deface the Currency" koji već sad glasi kao jedan od najozbiljnijih kandidata za album godine. I ne, ne odnosi se to samo na kategoriju jazza i improvizacije, budući da je ovu četvorku ionako nemoguće strpati isključivo u jednu glazbenu kategoriju.

Premda se već godinama šuška kako se četvorka koja je predstavljala udarnu kreativnu snagu američkog punka osamdesetih i devedesetih, sve češće tijekom druženja u Washingtonu spušta u prostoriju za probe gdje sviraju za sebe, svoje obitelji i prijatelje, mediji više ne nagađaju o povratku grupe Fugazi u mjeri u kojoj su to donedavno činili. The Messthetics and James Brandon Lewis na sjajan način popunjavaju prazninu koja je nastala odlaskom u hibernaciju ove neprežaljene grupe.

Ulaznice po cijeni od 24 eura u prodaju kreću u petak, 15. 5., u 10:00 putem sustava CoreEvent.

NO Jazz se pridružuje obilježavanju 50. godišnjice osnutka kluba KSET bez čijeg postojanja ne bi bilo ni ovog festivala!

promo guy // 14/05/2026