Dva vrlo kratka EP-ija novog eksperimentalnog electro-noise/hardcore/harsh imena iz Velike Britanije nisu teror kakav bi se mogao očekivati. Štoviše, mogu se ugodno preslušati u predahu od nekog daleko mekšeg zvuka ili barem na poluvremenu neke utakmice da se preboli navijačka tuga pregolema.

O ovome izvođaču nema nikakvih podataka osim da dolazi iz Velike Britanije, te da je počeo s radom negdje 2008. kada je objavio prvi d.i.y. EP "Delete/ Destroy". Zvučno se nalazi u vodama eksperimentalne electro-noise/ harsh glazbe i prema tome tu se baš i nema šta puno pričati.

AUDIOVIRUSES - The Dead Country EP (2009)

EP "Discovering Our Demise" ima tri instrumentala, iznosi 8 i pol minuta i sve što se ovdje može čuti jest kratka artikulirana elektronska buka koja ima svoje ritmičke parametre. Dakako, ovo nije plesna glazba, a na njegovoj myspace stranici šaljivo stoji 'healing & easy listening', ha-ha-ha. A ovaj, ustvari, zaljubljenicima u lakši i mekši harsh-noise/hardcore, ovo može poslužiti kao stanovita opuštajuća terapija jer zvučno nije prenatrpana decibelima od kojih se kao u slučaju riječke Smetnje ili japanskog Merzbowa mogu pobuniti susjedi, lajati i cviliti psi, te istjerati kukci, žohari i sva gamad iz stana koja može čuti ove frekvencije. Pravo da kažem, glazba (ako se to uopće može nazvati glazbom) je apstraktna kao i same teme ("Complete eradication", "Religion for androids" i "Event horizons and the dead astronauts"), te se u njima nalazi kreativna poveznica koja spaja naslove sa fabulom glazbe. AUDIOVIRUSES - The Dead Country EP (2009)

Otprilike kao i u slučaju EP-ija "Discovering Our Demise", ovdje nas također dočekuje slična zvučna slika koja je ponešto disharmonizirana upotrebom potisnutog gabber ritma nafilanog visokim škripavim decibelima negdje na polovici electro-hardcore terora zvanog Necroanal & Chris Conell. EP ima samo dvije skladbe koje su međusobno povezane ("Designed to fail" i "This is not terror"), vrlo su kratke i sve skupa iznose samo 5 minuta. Stanoviti efekti electro-glitcha, kao i prigušenih krikova u hardcore/noise maniru koje koristi su vrlo zanimljivi zbog svojih eksperimentalnih izleta u probijanje smisla postojanja glazbe, a u principu, ovo bi se mirne duše moglo nazvati i anti-glazba. Nema harmonije niti postojanog kostura koji je zaštitni simbol glazbe; sve su to slobodne improvizacije ruženja, lomova i izvrtanja frekvencija, no na svoj način sve je to u ovom slučaju vrlo zanimljivo za poslušati. Također je vrlo interesantan crno-bijeli omot u gif. formatu koji se video-luminacijom pejzaža s ogoljenim stablom neprekidno izmjenjuje poput rendgenske slike iz tame u olovno tešku i sumornu atmosferu uoči prvog snijega koji nagovještava hladnu zimu. Vrlo upečatljivo.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 07/10/2009