Julee Cruise vjerojatno je najpoznatija po specifičnoj izvedbi teme "Falling" iz kultne serije Twin Peaks. No malo je poznato da je prije toga snimila, u suradnji s Angelom Badalamentijem, i odličan album "Floating into the night", prepun sanjivih vokala i lijenih melodija, a prije dvije godine i odličan trippy-hoppy solo album pod nazivom "The Art of Being a Girl". Neko vrijeme surađivala je i s B 52's.

S Markusom Schmicklerom, njemačkim glazbenikom "krautrock" usmjerenja vičnim gitarama i kompjuterima, susreo sam se prvi put tek prije neki dan, preslušavajući njegov novi album na kojem je pod alijasom PLURAMON surađivao s Julee Cruise. Navodno on iza sebe ima nekoliko prilično uspješnih albuma, no o tome nekom drugom zgodom.

Na albumu "Dreams Top Rock" među zidove gitarskih feedbackova i sanjivih melodija dodao je ponešto elektronike, te na tu podlogu snimio božanstveni, na trenutke infantilni glas Julee Cruise. Na taj način dobivena je shoegaze glazba 21. stoljeća.

Meni, koji sam odrastao na takvoj glazbi krajem osamdesetih i početkom devedesetih prošlog stoljeća, uspomene i emocije ne prestaju svih laganih četrdeset minuta trajanja ovog albuma. I onda opet ponovo. Ma ima tu i SLOWDIVEa i MY BLOODY VALENTINE i COCTEAU TWINSa i CRANESa i CHAPTERHOUSEa… Sve su te pjesme nastavak i asocijacija na "Soft as Snow But Warm Inside", "Pearl", "Heaven or Las Vegas"….

Za odgovor, da li je takav album bio samo hir i izlet u prošlost s Julee Cruise ili će se ova suradnja nastaviti, treba pričekati novi album ili se pojaviti na njihovom zajedničkom koncertu u KSETu, u srijedu (23/03/2005) i priupitati ih to uživo.

Pa kad sam već propustio gorespomenute bendove s početka devedesetih, ne bi vrijedilo propustiti i ovo…

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 21/03/2005