Iako ste ovdje, na ovome mjestu trebali čitati intervju s Johnom Roderickom, njemu se, otkako je krenuo na turneju mejlbox prepunio, pa naša pitanja očito nisu uspjela doći do njega. Enivej, kako bi i one koji su još u eventualnoj nedoumici, ako uopće ima takvih, nagovorili da u petak (02/03) krenu put PAUKa gdje će uz LONG WINTERS zasvirati FORGET CASSETTES i …TRAIL OF DEAD, evo kratkog osvrta na posljednji im, treći album.

"Honest, it's alright to be a singer
but don't you love a singer whatever you do, whatever you do"

Za one koji neznaju, spomenuti John Roderick je otac, majka, maćeha, textopisac i i glazbopisac i sve ostalu u bendu, koji nebi postojao da nije njega. I dok je na debi albumu, snimljenom prije 5 godina za svirače i suradnike iskoristio nekolicinu prijatelja i poznanika iz bendova kao što su Death Cab for Cutie, Harvey Danger, Posies, Big Star, Sunny Day Real Estate, Built to Spill ili Fountains of Wayne, do ovog, posljednjeg, sviračka se ekipa ustalila, pa su tu sad uz njega kao pjevača i gitaristu, basist Eric Corson, bubnjar Nabil Ayers i multiinstrumentalist Jonathan Rothman, koji bi se trebali pojaviti i pred zagrebačkom publikom.

"I like the old days / But not all the old days / Only the good old days"

Što se tiče glazbene podoge, Putting the Days to Bed je pravi gitaristički indie pop u najboljoj mogućoj maniri sa zaraznim melodijama koje se fućkaju već nakon prvog slušanja i pjevnim refrenima koji se pjevaju nakon drugog. Od početne Pushove" preko Teaspoon, Hindsight, Honest do posljednje Seven, album funkcionira besprijekorno i naprosto je nevjerojatno da uz ovakve pjesme neki bend može ostati na marginama zbivanja uz kultno obožavanje fanova umjesto da postane planetarno popularan. Zamislite Yo La Tengo, Shed Seven, Buffalo Tom, Luna…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 27/02/2007