home > mjuzik > Ljubav

kontakt | search |

GORAN MARKOV KNEŽEVIĆ: Ljubav (Slušaj najglasnije, 2020)

Činilo se vama kako god, ova svjetska kriza uzrokovana Covid-19 ima i vrlo učinkovitih rezultata. Jedan od najlijenijih, a vrlo potentnih autora na ovim prostorima, Goran Markov Knežević koji je sa svojim prvim bendom Krčma kod Đure seljaka još iz ranih 80-ih prvi pravi album objavio tek 30 godina kasnije, 2018., a i s Veli Jože Bandom kroz 90-te i 21. stoljeće tek na tanane i to s velikim vremenskim odmakom realizirao 5-6 izdanja od kojih se za neke čak niti ne može reći da su albumi, konačno je objavio nakon gotovo desetak godina jednu svoju pravu solističku pjesmaricu. Sjećam se, još kad sam bio klinac, jednom je Miro Ungar, negdje 1977-78 izjavio 'tolike godine radim, a tek sada objavljujem svoj prvi solo album "Romantično putovanje"'. Miro je tada djelovao samo 'bijednih' 20-tak godina, ali je kroz zabavni vokalni bend 4M, te kraćim brakom s Terezom Kesovijom imao mnogo radijskih, doduše bezazlenih hitova i ostvario brojne turneje po zapadnoj i istočnoj Europi slijedivši puteve i iskustva kolega Ivice Šerfezija, Ive Robića, Duška Lokina i još mnogih koji su svoj kruh i puno kavijara na njemu zarađivali izuzetno pronicljivo van granica bivše velike federacije.
[  ]

Goran je, sasvim suprotno tome, tek sporadično prisutan na hrvatskoj sceni, a za razliku od klasičnih zabavnjaka ima i rock šlih kojeg osobno vrlo dobro poznajem premda su neki spremni tvrditi da nije rocker, no to nije uopće bitno. Velika stvar se događa kod ovakvih kreativaca što imaju potencijalnu snagu neadekvatne (ne)iskorištenosti desetljećima, a takvi su rijetki; svatko imalo potentan s 1% nekakvog talenta pokušava ga pretvoriti u novac i slavu, no Goran očito ne razmišlja tako; uostalom da je tako razmišljao, još bi davne 1983-84 preduhitrio Plavi Orkestar koji su kao tadašnji demo bend izjavili da im se dopada Krčma kod Đure seljaka, a onda bi razmjeri bili sasvim drugačiji. Da je bilo sreće i poduzetnijeg duha, možda ne bi bilo Plavog orkestra nego Krčme kod Đure seljaka, istini za volju, puno boljeg i originalnijeg benda kojeg je samo trebalo produkcijski 'ispeglati' da se ne dobiju one balkanske banalizacije velikog seoskog utočišta za tinejdžere kojeg su nehotice osmislili meštri Enco Lesić i pokojni Bata Vranešević iz Laboratorije Zvuka, a i Hus Hasanefendić, dobri duhovi ex-Yu rocka. Ah...
[  ]

Elem, Gorana je pobudila korona pa je uz nekoliko ranije objavljenih snimaka koje uistinu lijeno radi, napravio izuzetno zanimljiv erotski i seksualno uzbudljiv album pun strasti gdje doslovce samo manjkaju eksplicitni stihovi jer sve upućuje na to. Jak je kod izbora opisa i vješto izvučenih konteksta, lirika mu je oduvijek bila najjači argument, no ovdje je i glazba, začudno, samo akustična/ električna gitara i lepršav vokal glavno oružje. I svi bi rekli...eh, kaj, šta, ča u tome ima biti zanimljivo? Ima itekako. Nadosnimio je brojne staccato dionice u svakoj pjesmi i dodao prateće vokale, no lirika je apsolutan vrhunac svake pjesme počevši od uzbudljivog petinga dogovaranja s ljubavnicom "Polako gubim nadu, draga" 'ljubim ti školjku, otvaraš se nebu/ mirišem šumu, golica mi nos/ odmaram obraz na dva jastučića meka/ spremam se cijelu prepješačit te bos…', vojničke balade "Negdje su ječale trube" (gost na električnoj gitari Aco Bjedov - Ćimbre), prijedloga za noćni nudizam "Na vrh brda popnimo se" (sadržajno poprilično nalik "Nightswiming" R.E.M.)…



Avanturistička "Ječmeno polje" nastavlja putešestvije dogodovština popraćene pucketanjem vatre ('zapalimo ječam pod kojim dršćemo, nek gore nam slabe duše'), posvemašno erotska "Kažeš mi dođi" čvrsto fiksira ekstazu fabule nastavljajući intimističkom "Mi smo jedno" u kojoj se pojavljuju i elementi menueta, a jedna od zasigurno najlaganijih u lebdećem senzibilitetu ugodnog ljuljuškanja u sretne snove "Daj mi to što mi pripada" nakratko, s početka i na samom kraju oivičena je i s melodijom usne harmonike (isto kao i spomenuta "Na vrh brda popnimo se"). A onda, iznenadni duet s Dijanom Zalar "Nespojivi ljubavnici (Meggye i Joel)" kroz veseli, doduše vrlo rijetki country legato čitavu radnju prenosi s polja, šuma, morskih plaža i domaćeg ugođaja (šatora, izletničkog kampiranja) daleko preko bare na neobičnu relaciju Aljaska - New York.



Da bi čitava fabula dobila na melodramatici, naslovna "Ljubav" istrzava unutarnje paranoje i strahove o gubitku; ipak ovdje nije sve bajno i sjajno puno sentimenta i obostranih strasti. Pjesma je to koja obara empatijom o emotivnim tegobama ('mislio sam da sam jak, da me ništa neće slomiti, al svatko osjeti kad je kraj i da nebo će ga zgromiti/ …prelijeva se limun u med, a med se s pelinom miješa…'), a i komornim jazzy elementima, dok je posljednja "Skakavci, mjesec, krijesnice, draga i ja" povratak u naoko bezbrižan i naivan zaljubljeni sentiment, no kroz zvrkastu kombinaciju humpa-cumpa/ ska psihodelije uz background zrikavaca protegnula se komična priča o bijegu iz ljubavnog gnijezda ('draga, sinoć su skakavci izgrizli našu fotografiju s vjenčanja/… draga, sinoć su skakavci zdrobili naš zajednički krevet, ti si spavala tvrdo, umorna od naše zadnje svađe/… izgorio sam s krijesnicama, krtice me odvele pod zemlju, spavam na mjesečevu srpu…').



Obilato napucan staccatima, spontanim gitarskim intervencijama, melodičnim arijama, te neprikosnoveno šarmantno erotiziranom poezijom u kojoj je svaka pjesma jedna kompletna priča, dogodovština i anegdota, točno naciljane dramatikom od početka do kraja, ovaj neuobičajeno koncepcijski album o ljubavi, erotskim čarima i putenim senzualnostima je vedra ljubavna drama koja prati nekoliko likova što mogu biti i osobne Goranove 'cameo' uloge u kojima ima i komedije uz obavezni strasni senzibilitet. Bogate zvučne građe ispunjene sjajno odsviranim i konstruiranim pastoralno - etidnim smislom za ugodnu melankoliju što i nije baš lagan zadatak za samo jedan instrument, u ovih 40-tak minuta ne dozvoljava niti najmanji trenutak za stvaranje dosade ili dojma monotonije. Perfektno i vraški uzbudljivo!

Naslovi: 1.Polako gubim nadu, draga, 2.Negdje su ječale trube, 3.Na vrh brda popnimo se, 4.Ječmeno polje, 5.Kažeš mi, dođi, 6.Mi smo jedno, 7.Daj mi to što mi pripada, 8.Nespojivi ljubavnici (Maggye i Joel), 9.Ljubav, 10.Skakavci, mjesec, krijesnice, draga i ja

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/10/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Delta

THOT: Delta (2024)

| 19/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa

MATEJ KRAJNC: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa (2023)

| 18/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Mood I'm In

TONY HADLEY: The Mood I'm In (2024)

| 17/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Resurrectionis

THE AMBIENT HERMIT: Resurrectionis (2024)

| 17/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Ljubav
  • Krčma kod Đure seljaka:
  • Demo, audio kaseta (1983)
  • Krčma kod Đure seljaka (2018)
  • Veli Jože Band:
  • Jednostavne pjesme, audio kaseta (1995)
  • Uživo iz Varaždina (1996)
  • Alkohol za lava, singl (1997)
  • Dokumentarno (1998)
  • Ovo su vrlo žestoki dani (2006)
  • Tamo kamo idemo, barbike nas čekaju (2017)
  • Goran Markov Knežević:
  • Uzmi stan u prizemlju, demo (1985)
  • Pjesme Slavka Mihalića pjeva Goran Markov Knežević (2004)
  • Kradem danima sate (2011)
  • Ljubav (2020)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*