LINK NA FB GALERIJU: https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1441734597952149&type=3

Nakon duge i aktivne noći tijekom koje su Kelti nekad davno počinjali slaviti Samhain te označavali kraj ljetne žetve i početak duge zime, odnosno nove godine, došao je i naš Dan svih svetih. Iako prerano za aktivne mrtvace koji su, na mnogim lokacijama u regiji, do jutra kao opsjednuti plesali i slavili stapanje granice života i smrti, svejedno smo se na vrijeme spremili i stigli u zagrebački klub Boogaloo malo prije 18:30 sati. Svi sveti zagrebački obožavatelji eksperimentalnog zvuka stigli su na dugo očekivani nastup legendarnog američkog eksperimentalnog no wave benda Swans, uz poseban nastup kanadske violinistice Jessice Moss kao predgrupe. Večer je po svim faktorima najavljivala odličan provod. Na ulazu u klub dijelili su se čepići za uši za sve one koji nisu došli spremni. Bio sam informiran da je poželjno opskrbiti se nekim od filtera, pa sam uz čepiće za uši od doma uzeo i sunčane naočale, a uz to i neke druge oblike filtera koji više spadaju u psihičke. Nisam mogao zamisliti koliko će mi ove stvari biti potrebne i jesu li mi uopće potrebne, ali kako god bilo - uvijek je dobro imati ih uz sebe ako zatrebaju.

Večer je otvorila Jessica Moss čija je izvedba započela u 18:30, bez kašnjenja. Njezina izvedba imala je snažan, atmosferičan karakter - njezin violinistički rad, eksperimentalne strukture i ambijentalni pristup poslužili su kao uvod u glavni događaj. Činilo se kao da je štimala energetsku poziciju i vijuge slušatelja te kao da je pripremala same atome u prostoru dvorane za nadolazeći spektakl. Bio je to savršen uvod u intenzitet večeri koji slijedi. Gromoglasan i dugačak aplauz koji je uslijedio po završetku prvog nastupa nisam čuo već duže vrijeme, a isti me osvijestio da moram posložiti sve svoje filtere i pripremiti se za početak Swansa. U dvorani je bilo barem pet stupnjeva prevruće, pa se trebalo prikladno odjenuti i opskrbiti tekućinom. Kada su Swans stupili na pozornicu, atmosfera je instantno promijenila narav. Zrak je odjednom bio zasićen vibracijama i zvukom koji stvara ogroman pritisak i prisiljava publiku da ne bude samo promatrač nego sudionik. Osobno bih koncert podijelio na tri etape. Na samom početku osjetio sam ogromnu težinu, te sam, uz dobro korištenje filtera i malo volje, uspio uskočiti u ogroman zajednički prostor koji je - htjeli vi to ili ne - svakoga zasebno gutao i prožimao, te u različitim trenucima ispljunuo na površinu na kojoj smo svi zajedno i počeli. Publika je većim dijelom bila mirna i hipnotizirana, ali ovo ritualno iskustvo tražilo je od slušatelja da bude prisutan i duhom i tijelom, stoga mi je ta hipnotiziranost bila sasvim jasna. U drugom dijelu koncerta mnogi su se već opustili pa se češće moglo vidjeti gibanje u zajedničkom, plemenskom pokretu svih tijela, a ja sam se već toliko navikao da sam imao osjećaj kao da svi zajedno sjedimo u svemirskom brodu na rubu naše galaksije i bezvremenski se družimo i slavimo život. Bend (čiji je frontmen Michael Gira vođa ove ogromne zvučne mašine) je ponudio doživljaj koji je više ritual nego tipičan koncert. Njegov stav dirigenta, koji se ritmički mijenjao s publike na bend bio je toliko prirodan i potreban da se nitko nije pitao koja mu je uloga. Rijetko se to doživi, ali u Boogaloou skoro pa i nije bilo upaljenih mobitela - što je za svaku pohvalu. Možda zvuči čudno, ali naučio sam mnoge stvari iz ovog koncerta, te sam veoma zahvalan cijelom bendu na ovom iskustvu. Pobrojat ću samo neke. Iako je na majici kratkih rukava Swansa naglašeno "You people make me fucking sick", ovaj događaj stvorio je još veću vjeru u edukaciju, ljubav i zajedništvo koje raste u meni. Nakon edukacije o emociji slijedi kreacija, a apsurd stigme oko toga da svojim osjećajima ne utječemo na druge i da drugi svojima ne utječu na nas - nestaje. Kemija i kao kemija tvari se raspadaju i u drugim kombinacijama ponovno slažu. Također, korištenje čepića za uši (i ostalih predmeta) kao filtera podsjetilo me na našu svakodnevicu, gdje smo senzorno preopterećeni, a uopće nismo ugodni niti upoznati s korištenjem bilo kakvih filtera. Mnogi uspoređuju dijelove ovog nastupa s Pink Floydima ili s Doorsima - pogotovo poeziju s kraja Morrisonova života. Osobno bih volio da se više priča o tome zašto takav stil uopće djeluje na ljude te bih htio pohvaliti one koji su takav stil uspjeli postići, ako ne i nadmašiti. Ovo je zadnja turneja na kojoj se moglo doživjeti Swanse, pa se nadam da će neki bendovi u budućnosti zadržati ovaj stil i nastaviti ovakve ceremonije. Koncert u Boogaloou bio je potvrda zašto Swans imaju reputaciju jednog od najintenzivnijih živih bendova danas - ne samo zbog glasnoće, nego i zbog atmosfere, svjesnosti trenutka i sposobnosti da publiku povuku u zvučni, gotovo magičan transcendentalni prostor. Za svakoga tko je u publici doživio ovu večer, riječ "koncert" možda zvuči premalo - ovdje se radilo o ceremoniji zvuka i zajedništva koja nikada neće izumrijeti.

tinuninu // 05/11/2025