home > mjuzik > String Theory

kontakt | search |

A FLOCK OF SEAGULLS: String Theory (August Day Recordings, 2021)

Jedan od zadnjih izvođača iz prve new romantics plejade koji se uspio na vrijeme ušaltati u trend, te ovjenčati velikom slavom bilo je ovo jato galebova iz Liverpoola nespretno smatrano u početnoj fazi kao australski bend jer su 'tamo dolje' početkom 1982. ostvarili prvi no.1 pogodak singlom "I ran" koji je kasnije dosegnuo i USA no.9, te bio veliki hit širom svijeta.



Sam termin new romantics kojeg je skovao britanski producent i menadžer Richard James Burgess nije imao najjasnije gabarite; u njega je namjerno ili slučajno trpano štošta premda su glavne karakteristike bile plesni rock/ new-wave sa synthovima, nerijetko i ritam mašinama, te temama o luksuznoj zabavi, emocijama, futurizmu i otuđenjima čiji se prototip nalazio na albumima Roxy Music, David Bowiea i Kraftwerk iz 70-ih godina, a plasiran je djelovanjem Japana, Visagea i Ultravoxa (a i Gary Numana) koncem istog desetljeća povukavši za sobom prvi val izvođača kao što su bili Classics Nouveaux, Spandau Ballet, Duran Duran, Culture Club (Boy George), The Human League, Yello, pa i post-punk Adam And The Ants, Toyah i Bow Wow Wow. Jedno od zajedničkih obilježja bio im je androginski image u glamuroznom izdanju s obaveznim make-upom, kričave boje, široke hlače i košulje, te gotovo obavezno farbanje kose u šarenim bojama. Muškarci su u takvom izdanju nerijetko izgledali poput žena, a žene poput muškaraca naglašavajući jednakost spolova. Val je do 1982. uspio prisvojiti Eurythmics, Soft Cell, ABC, pa i Depeche Mode, Simple Minds, The Stranglers, Killing Joke i još mnoštvo njih, a već 1983. se smatrao završenim ciklusom zajedno s new-waveom, no uslijedio je ogranak poput Tears For Fears, New Order, Cocteau Twins, The Smiths, The Style Council, Arcadia, Frankie Goes To Hollywood, Dead Or Alive, Sade, Propaganda, A-ha, The Blow Monkeys, Berlin, Pet Shop Boys… i praktički se pod nekim drugim nazivima neprekidno provlačio tijekom 80-ih godina. Sredinom 90-ih se kratkotrajno revalorizirao pod nazivom Romo kao opozicija britpopu, ali je vrlo brzo nestao, no ostalo je još mnogo modernističkih nastavaka i izbojaka u 21. stoljeću kao što su t.A.T.u., Placebo, LCD Soundsystem, La Roux, Florence And The Machine, Manic Street Preachers, Pulp, Girls Aloud, Gossip, New Young Pony Club, !!!, Arcade Fire, Klaxons, Foals, The Sunshine Underground…
[ A Flock Of Seagulls ]

A Flock Of Seagulls   © 1982

A Flock Of Seagulls su svoju popularnost dosegli zahvaljujući činjenici da su prve snimke radili kod John Peela na BBC Radio 1 u njegovim čuvenim sessionima, te frizerskom majstorstvu Mike Scorea, pjevača i klavijaturista benda koji je u to vrijeme imao frizerski salon u Liverpoolu specijaliziran za new romantics look. Premda su startali kao post-punk, uostalom, ime su uzeli od The Stranglers hita "Toiler on the sea" iz knjige Jonathan Livingstone Seagulla, prvi veliki potez bila im je promjena gitarista: umjesto Willie Woo-a koji je preferirao žešće shuffleove postavili su tada mlađahnog 17-godišnjeg tinejdžera Paula Reynoldsa s inovativnim performansima. Svirao je nekoliko različitih gitara tretirajući ih echo efektima u melodijama koje su nazvane teksturalno pranje po čemu se bend umnogome razlikovao od svih tadašnjih izvođača. Bio je prisutan na prva tri albuma, odustao od daljnjeg rada izjavivši da nije spreman za r'n'r život i vratio se nakratko dvaput. Prvi puta za jednokratnu TV izvedbu 2003., a drugi puta samo 2018. za potrebe snimanja povratničkog albuma "Ascension", no 2020. je preživio moždani udar i trenutno je na fizikalnim terapijama.
[ A Flock Of Seagulls ]

A Flock Of Seagulls   © 2021

Ta prva tri albuma su i praktički ono glavno po čemu vrijedi pamtiti bend. Za instrumental "D.N.A." su čak dobili i Grammy 1983., a 8 singlova skinutih s njih su postigli značajne uspjehe mada su imali daleko boljih i upečatljivijih pjesama. Nakon Reynoldsova odlaska gitaru je preuzeo Gary Steadman iz Classics Nouveaux, ali on nije sudjelovao na završnom, četvrtom albumu "Dream Come True" (1985) koji se pokazao tržišnim debaklom ionako hibridnog i beživotnog stila što više nije imao ama baš nikakve primamljive atribute jer je Mike Score sustavno gurao oprobani kalup s rada na rad. Njihov tempo je bio potkrijepljen prvim elektronskim bubnjevima nalikujući na programiranu ritam mašinu, a glazba je često asocirala na synth-pop mada su bili analogno uštiman sastav bez elektronskih pomagala. Razišli su se 1986., a s novom postavom koju je Score prečesto mijenjao (kroz bend je prodefiliralo čak 25 članova), vratili su se 1988. održavajući brojne turneje s kojima se pokušavalo vratiti slavno razdoblje. Prvi povratnički album "The Light at the End of the World" (1995) prošao je potpuno nezapaženo, tek samo kao dopuna revivalu new romanticsa Romo, da bi se tek 2018. upustili u daleko jezgrovitiji remont realiziravši spomenuti "Ascension" s preradama 11 starih hitova popraćenih Praškom Filharmonijom, a u postavi je ponovo okupljena stara ekipa iz razdoblja 1981-1984. Album je iznimno pozitivno prihvaćen kao grandiozni projekt, pokupio je odlične ocjene, u Americi se pronašao čak na listi najprodavanijih artikala klasične glazbe (no.8), dok je u Britaniji boravio na independent listi zauzevši no.29.



I sad, ovdje se sve to ponavlja. Praška Filharmonija prati drugi, daleko tananiji dio faze galebova u kojoj nije bilo niti jednog hita premda se singlovima "Never again (the dancer" i "Remember David" 1984. pokušavalo vratiti na top ljestvice što im je tek uspjelo 1985. s "Who's that girl (she's got it)", ali daleko izvan top-40, tek samo UK no.66 što nije bilo dovoljno da se ozbiljnije vrti po radio programima i diskotekama. Ova pjesmarica je izbor od 8 pjesama s trećeg (4 stvari), petog (2 stvari) i prva dva albuma (po 1 stvar) uz dvije potpuno nove - laganice "What you said, what you meant" pokušavajući insinuirati grandioznost hita "Vienna" Ultravoxa i plesne "Living in heaven" koja ništa osobito ne odstupa od standardnog AFOS stila s naglašenom bas linijom Joy Division - Killing Joke, zaraznim ritmom dance-rocka, elektronskim bubnjevima, disonantnim gitarskim staccatima i prepoznatljivim Scoreovim tenor vokalom što se ama nimalo nije izmijenio od čuvenog debi albuma. Za prvi singl izabrana je "Say you love me", neprimjetna pjesma iz 1995. koju Score ponovno baca kao udicu s antirasističkim video spotom.
[  ]

Bez filharmonije ovo bi bila samo reciklaža s 'make overom'. Stare pjesme ponovno snimljene kojima orkestracije daju izuzetno bogate nijanse i nadogradnje s otprilike istim štosom pokojnog Steve Strangea kada je s istom praškom simfonijom napravio prerade hitova na onom albumu "Orchestral" koncem 2014. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20727, samo dva mjeseca prije smrtnog srčanog udara. Istina, Score se osvrće na kompletan new romantics revival pokušavajući na račun hvalospjeva "Ascension" poduhvata nastaviti podizati ponovni interes za galebove što je rezultiralo s nevjerojatnih 112 milijuna pregleda prastarog video spota "I run" (snimljenog za svega 500 dolara) u posljednjih nekoliko godina zasjenivši ama baš sve generacijske takmace uključujući i Duranovce i Spandau Ballet, a i Ultravox. Povratak je tu. Pa onda se valjda može očekivati i još poneka nova stvar kad se baš za kompletan album Score ni ne trudi osobito. Na staroj slavi se itekako dobro živi…

Naslovi: 1.Loves overture, 2.Say you love me, 3.Messages, 4.Never again (the dancer), 5.Remember David, 6.Hearts on fire, 7.The story of a young heart, 8.What you said, what you meant, 9.Living in heaven, 10.What am I supposed to do, 11.Rainfall

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/08/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: A Touma

BALLAKE SISSOKO: A Touma (2021)

| 16/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Grave New World

DICKLESS TRACY: Grave New World (2021)

| 15/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Senjutsu

IRON MAIDEN: Senjutsu (2021)

| 14/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Gdje sva srca gore, EP

ASHEN CHALICE: Gdje sva srca gore, EP (2021)

| 13/09/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: The World Is A Rabbit Hole

PIL & BUE: The World Is A Rabbit Hole (2021)

| 12/09/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*