New York je ishodište ovog one man projekta, a kako još nigdje ne mogu naći najnoviji album, evo recenzirat ću ovaj koji je izišao nešto ranije ove godine. Inače imam problem sa recenziranjem noisea jer što da vam kažem? Buka je i krči? Recenzije bi bile dosta kratke zar ne? No ovaj projekt nudi više od pukog noisea, sa elementima metal muzike koju umiješno kombinira sa power eletronics izričajem dobivajući interesantnu kombinaciju stilova. 'Almost Free' otvara album sa probadajućim pulsevima bassa koji bi mogao uredno biti i početak kakve death metal stvari, a ovdje služi kao predah između sumanutih i kaotičnih ispada buke koja, opet dosta vuče iz metala, ne bih previše ulazio u detalje, čut ćete i sami. To što muzika, ako ovo možemo nazvati muzikom, ima kakvu takvu formu olakšava pristup iako teško da će biti prihvatljivo širokom krugu slušatelja. Album se nastavlja pjesmom 'Oblivs' koja počinje elektronski, i više gravitira power electronics i electro industrial sferi, vokali na delayu i repetativni beat u kombinaciji sa noise soundscapeovima, dodajte još električnu gitaru i imali biste pjesmu bolju od većine tzv. Industrial metal bendova koje ja posprdno nazivam electropop metal, iako sam ih masovno slušao u adolescenciji. Heh, mladost ludost. U svakom slučaju pjesma je dobar combo elektronike i noisea.



Treća stvar 'Clever people' nastavlja u tom nekom stilu sa electro beatovima na koje se onda nadovezuju industrial i noise elementi, kao i delayani distorzirani vokali za potpuni dojam. Nekako doživljavam ovaj album kao black metal samo drugim sredstvima. Kakofonija buke uspješno kompenzira izostanak gitara i iako ne mogu za ovo reći da je 'zlo' u smislu black metal grandioznosti, svakako je agresivno i ekspresivno. 'Pushing myself down' počinje bass droneovima i sa svojih 13 minuta je najdulja skladba na albumu. Sama dionica me podsjeća na dosta stvari iz devedesetih, recimo 'Filth Pig' od Ministrya, ili jednog od riffova iz pjesme 'Salem' od grupe Tad. Pjesma je atmosferična, buka je funkcionalno stavljena u poziciju instrumenta i dodategitare ovu bi pjesmu mogli komotno čuti na Greymachineu, recentnijem Ramlehu, ili ako oduzmete buku bila bi super elektronska ambient stvar. Meni favorit na albumu.

Peta 'Wake' je više industrial stvar, nekako bih to nazvao KMFDM bez gitara ili općenito taj đir onog što se naziva industrial rock, birajte bend i oduzmite gitare. Dosad najpristupačnija i najpoletnija uz minimalno abrazivnu buku. Za kraj ostaje bonus pjesma 'Once you accept everything' koja u svojih osam ipo minuta iz ambijentale progresivno prerasta u zid buke. Sve u svemu odličan album za ljubitelje industriala, power electronicsa, ali može i preporukama za ljubitelje prljavog noise rocka kao i black metalce koji se žele malo odmoriti uz nešto drukčije.

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 04/11/2021