Ako ste vjerni i strasni fanovi sestri Biance i Sierra Casady, rečemo u onoj mjeri poput Ulyseae i Trasha koji su fotosima i nadahnutim poetskim raportom cvrkutali o njihovom koncertu www.terapija.net/koncert.asp?ID=6694 30. lipnja 2009. u zagrebačkoj velikoj dvorani Teatra &TD, ovaj EP bi vam komotno mogao prisjesti. Jer, sestre su već dulje vrijeme u kreativnoj krizi, zadnja dva albuma su bila tržišna katastrofa, izdavači su ih redom odbijali jer su komercijalno propali, a najuspješniji "Tales of a GrassWidow" je bio prije 11 godina. Pauzirale su taman od početka pandemije, a sada se pokušavaju vratiti ovim kratkim retrospektivnim EP-ijem na kome su sabrale neke od znamenitih pjesama iz najranije faze karijere kada su sakupljale fanove po srednjoj Europi koja je jedina prepoznala njihov ekscentričan smisao za eksperimente, komorni i indie pop, folk i darkeraj. Tako se ovdje nalaze nove varijacije "Terrible angels" s debi albuma "La maison de mon rêve" (2004), "Beautiful boyz" s prvog istoimenog EP-ija, pa "R.I.P. Burn face" s "Grey Oceans" (2010), a i dvije do sada neobjavljene stvari koje datiraju upravo iz tih vremena. Eh, sve to naoko djeluje vitalno primamljivo, međutim jako je diskutabilno čemu su uz sav svoj talent za sviranje onog mnoštva različitih instrumenata pozvale poznatog francuskog klavirista Gaela Rakotondrabea da im odsolira sve te kantate u akustičnom izdanju koje je toliko dosadno i pretenciozno poput onih rock starčeka koji su nakon divljeg života nakrcanog opijatima, perverzijama, ekscesima i turbulentnih karijera, manje-više oivičenih slavom upali u šablonu gitare akustare ili performansa uz klavir tražeći nekakvo dužno, skoro pa skrušeno poštovanje dostojno Augustina koji je smatrao da je čitanje veliki dar kome se mora pristupati krajnje pobožno i s divljenjem.



Uz to, ovo je najava idućeg 8. studijskog albuma za kojeg se nakon gotovo 15 godina, tko zna kako i zašto ponovno zainteresirao njihov prvi izdavač Touch & Go koji ih nije uspio 'proturiti' u USA, ali im je širom otvorio vrata u Belgiji, Austriji, Francuskoj, Nizozemskoj, Norveškoj i Švicarskoj, a kad tamo uspijete prodati nekoliko stotina tisuća nosača zvuka, te svaku večer na turneji zaradite po 2-3 tisućice €, onda se računica itekako isplati teturajući po alternativnoj branši koja ih, pak, smatra smrtno ozbiljnim, važnim, značajnim i kultnim. Okey, nemam ništa protiv, međutim uz sav njihov slatkasti vokalni pristup poput Bjork i Kate Bush, ovih 25 minuta suhoparnog prebiranja klavirskih partitura bez ikakvog drugog instrumenta nije ništa drugo nego li podsjetnik na glazbeni odgoj u osnovnoj školi kada ste uz strogog učitelja morali pjevati bez emocija i strasti, onako ozbiljno po notama u kajdanci koje ste ionako malo kontali svako malo ispadajući iz tonaliteta, te koji puta i dobili dirigentskom palicom po papcima, a to nije bio nikakav užitak nego diktatura. Od kuće do škole, od škole do kuće, uvijek se ponešto šapuće, šapuće…

Samo da najavljeni album ne bude 'tiho tiše, ko padanje kiše'...

Naslovi: 1.Terrible angels, 2.R.I.P. Burn face, 3.Tears for animal, 4.Beautiful boyz, 5.Where did all the sailors go

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 18/03/2024