Anđeli moji, poskidao bih vam krila.

Dosta je bilo letenja i promatranja s visoka! Ovdje nema mjesta smijehu…

Ovo je priča koja nema kraja. Zato se spustite na zemlju i pojedite svoja krila, trebat će vam snaga jer počinjemo.

Kako opisati savršenstvo a da pritom nisi dosadan samome sebi?

Uz ovakav početak mogu očekivati odustanak od čitanja u velikom broju. E pa, ja vam ne namjeravam poslati audio zapis, primite se čitanja! Ne, ovo nije jednostavno. Previše volim glazbu koju stvara CocoRosie tako da ovo ne može biti kraće.

Mhmmm… Čini se da je desno krilo ukusnije od lijevoga. Pa počnimo sa ozbiljnim mrcvarenjem… Toto, mislim da više nismo u Kanzasu.

Zbog ovakvog doživljaja mi je naprosto žao što nisam pročitao više knjiga.

Kako da riječima opišem nešto što ni sanjati nisam mogao?

Uz nedostatak elokvencije pred takvim nastupom i u sjeni lančanih ostavki, iskoristit ću svoj jedini adut. Izrazit ću svoje iskreno mišljenje.

CocoRosie su renesansa u modernoj glazbi.

Jesam li pogodio?

Svaka čast (skidam kapu, perem noge i ljubim ruke - ne nužno tim redoslijedom) elektronici i digitalnim napravama ali ono što najviše cijenim kod nastupa u živo je glazba koja nije strojno proizvedena.

Moram odmah naglasiti da sam bio u velikom strahu od ravnodušnosti prema njima, a umor me je toga dana zaista i doveo do stanja ravnodušnosti (ne, nisam bolestan, a nisam morao odbijati ni ponude raznih institucija, pa tko sam ja da se bunim), ali bio sam siguran da će moj doživljaj baš zbog iscrpljenosti biti intenzivniji. I bio sam u pravu. Svi smo mi sretne alge na dnu oceana od želea, ispunjeni svjetlošću koje blijedi i duginim bojama koje polako nestaju, a CocoRosie su nepresušivi izvor tih dragocjenih sastojaka našeg oblika života.

Do prije nastupa sam bio blijedo siva alga, a pogledajte me sada…

Sad se družim s anđelima. U mom slučaju vrijedi da glazbu i njihov izvor volim otkrivati polako, za mene je nezamisliva mogućnost 'dobavljanja' glazbe, preslušavanja uz iščitavanje teksta i potragu za pravom interpretacijom ili drugim 'točnim objašnjenjima značenja' uz tri ili četiri Internet stranice otvorene u isto vrijeme sa detaljnom poviješću o samom izvoru glazbe.

Anđele, možda nismo isti al' smo jednaki.

Za mene je glazba koja izvire iz CocoRosie blago koje se ne može potrošiti, ne poznaje granice, a s ponosom mogu reći da njihov drugi album s radošću tek otkrivam. I tek smo na početku.

Postoje bendovi uz koje dobro ide piva i razgovor, smijeh, zafrkancija i skakutanje, i neki drugi rituali, ali takve moram odmah zanemariti.

Neki bendovi škakljaju psihu, neki zagrebu po površini, a neki pogode pravu točku.

Smiri se anđele, ne budi grozan!

Uz potpunu predanost, koja mora biti uzajamna, CocoRosie skida sve maske, svu odjeću, krila i kožu, dopire do duše… I što je tu posebno? To je sasvim legitimno pitanje, a ja ću pokušati prokrijumčariti jedan odgovor.



Osim velike doze sreće koja premašuje moje kapacitete, glazba koju CocoRosie stvaraju ima izravnu vezu sa razdobljem djetinjstva, odrastanjem, zaboravljenim snovima, prvim ranama i tajnim trenucima…

Njihova je izvedba nepredvidiva i neshvatljiva dok ju ne doživite. Od tog trenutka je prividno jasno, a postaje sve jasnije, da ste u njihovoj moći, nije bitno je li svaki njihov pokret odmjeren ili pretjerano iskren, ali jednako tako nije bitno što ste jeli za doručak, grize li Megan Fox nokte ili ne, ili bilo kakva informacija, bilo kakva. Ono što ostaje je snažan osjećaj, dojam od kojega nema bijega, a kod mene i zaljubljenost. A sada ono što ste čekali…

Ako patite od 'poremećaja albumske preciznosti' , zamislite da je izašla druga verzija vaših omiljenih pjesama koju još niste čuli, a imat ćete ju priliku čuti u živo. By your side i Rainbowarriors izvode na uvelike drukčiji način, a svaka od pjesama koje su izveli je još bogatija ritmom i popratnim zvukovima, oplemenjena njihovim izrazima lica i pokretima tijela, a uz glazbu tu je i video projekcija koja zasigurno utječe na neki centar u mozgu.

Zvuči fascinantno, zar ne?

Da mi je netko prije par dana ponudio mogućnost izbora između odlaska na oba nastupa Iraca ili odlazak na još jedan koncert CocoRosie (uz ovaj koji je bio siguran), možda bih razmišljao o tome. Sada mi takva mogućnost služi samo kao usporedba jednog velikog događaja sa drugim koji se na moju žalost neće dogoditi bar još neko vrijeme. Svi vi koji volite CocoRosie, a niste ih čuli u živo, nemojte to nipošto propustiti sljedećega puta.

Sestre Coco i Rosie su pratili dva glazbenika koje su predstavile ali im od uzbuđenja nisam zapamtio imena

Izveli su veliki broj pjesama sa trećeg albuma, a nekolicinu sa prvoga, među ostalima (i ne ovim redom) su izvedene: Terrible angels, Promise, Japan, By Your side, Werewolf, Rainbowarriors, Animals i mnoge druge pjesme. Coco je čudesni vanzemaljac, a Rosie je razigrani leptirić, to su riječi fotografkinje.

Po mom zaključujem da vrijedi nejednakost:

riječ < fotografija < glazba < video < san < CocoRosie

You have received a piece of trash.

Lijepo snivajte, anđeli.

trash // 03/07/2009

> vidi sve fotke // see all photos