home > mjuzik > To All Trains

kontakt | search |

SHELLAC: To All Trains (Touch & Go, 2024)

Steve Albini (1962.), čuveni producent i gitarist umro je od srčanog udara 7. svibnja 2024. u svom domu u Chicagu. Imao je 61 ljeta na plećima. Podsjetimo, zauvijek je zadužio alternativni rock svojom majstorskom produkcijom nekoliko stotina albuma među kojima su najznačajniji radovi Urge Overkill, debi Pixies, pa Killdozer, The Jesus Lizard, The Breeders, Jon Spencer Blues Explosion, Helmet, Mule, Fugazi, Don Caballero, PJ Harvey, Nirvana, Melt Banana, Man Or Astro-man?, Bush, Neurosis, Chevelle, Flogging Molly, Zeni Geva, Whitehouse, Labradford, Mogwai, Goodspeed You! Black Emperor, zadnji The Stooges, ajde i The Ex, High On Fire, Gogol Bordelo, Mono, Cheap Trick, Manic Street Preachers, Jarvis Cocker, Sparklehorse, Hugh Cornwell, Ty Segall, Sun O))), naposljetku i kontraverzni avangardni Liturgy iz 2023. I još mnogo toga što je meni, a i vama bio omiljeni alternativni rock.
[  ]

Ovaj album je sniman u nekoliko navrata 2017., 2019., 2021. i 2022. što pokazuje da nije imao dovoljno inspiracije jer samo pogled na jedan od promotivnih fotosa na kojima se znatno ugojio dovoljno govori da se skinuo s heroina. Teškom mukom je u 21. stoljeću načarobirao tek samo 4 Shellac albuma, a vidi, ako niste znali, onaj prethodni "Dude Incredible" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20781 (2014) je po prvi puta donio bendu plasman na top-100 najprodavanijih albuma (UK no. 82, USA no. 89). Hipoteza jeste da bi se to moglo desiti i ovome, možda definitivno zadnjem Shellac albumu, no valja pričekati jer bubnjar Todd Trainer i basista Bob Weston namjeravaju raditi dalje. Još nisu okončali Shellac priču (imaju zakazane koncerte i turneju, možda dođu i u naše krajeve), pa u ovome momentu traže novog gitaristu. Znači, može se i bez Steve...
[ Shellac - Steve Albini, Todd Trainer, Bob Weston ]

Shellac - Steve Albini, Todd Trainer, Bob Weston

Ironično, ovaj album završava "I don't fear hell" stihovima 'nešto je iznad mene/ skok u mom grobu u naručje ljubavnice/ ako postoji raj, nadam se da je zabavan jer onda i postoji pakao, a onda ću upoznati sve', ali čista je sumnja da je u spomenutim fazama stvaranja albuma razmišljao o epitafu. Jer, ovo nije album o smrtnosti, nego Albinijeva uobičajena kolekcija kojekakvih dosjetki, šala, koji puta i obaveznog cinizma, ali onako, kao lika koji je prošao sve i svašta, s nekih 40-ak godina izgubio inspiraciju, te tu i tamo napravio poneku pjesmu da mu ne bude dosadno. Sjetite se, "Excellent Italian Greyhound" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=4534 (2007) je bio album posvećen Trainerovom psu Uffizi-ju, malom talijanskom hrtu koji nije imao niti 5 kg, ali se ustvari odnosio na eksperimentalnu koještariju, umjetnost koju će prihvatiti fanovi i o njoj razmatrati, a ja nijesam u toj branži premda sam analizirao album danima razmišljajući o mogućem Albinijevom avangardnom stavu. Ne, tu nije bilo ničega, a nema niti ovdje.



Uvodna "WSOD", ha-ha-ha, baš zanimljivo nazvana kao slovenski izraz za 'v sod' iliti 'u bačvu', a ustvari je kratica za 'white screen of death' koja se odnosi na IT pogrešku/ error na kompjuteru kada ekran postane bijel. Odavle počinje priča, elem, inspiracija je sasvim OK, ona svakodnevna, digitalna, a mjuza je bijedna repeticija jednog staccata bez ikakvih slojeva, čak nema niti math-rock fakcija, samo zadnjih dvadesetak sekundi bijesa i agresije. "Girl from outside" prangija po minimalističkom blues staccatu, ali ništa ozbiljno rečeno nije, pa dođe "Chick new wave" gdje se Steva sjetio punka i new-wavea dobro opaprčivši a'la Warszaw, prvi Joy Division i rane Killing Joke, a ta se zvučna struktura provlači kroz ostatak materijala: "Tattoos" je toliko tanka i prozirna da je vjerojatno niti Gang Of Four ili Trobecove Krušne Peći ne bi imali na tonskim probama, "Wednesday" je polupokušaj asimiliranja introspekcije Bauhaus ako znate koliko je Daniel Ash imao eksperimentata da okrene smisao kompozicije, no Steve se baš i ne bazira na originalnom izrazu. "Scrappers" izranja iz blues riffa koji bi trebao biti eksplozija, a zanimljivo, bas Bob Westona zvuči kao Miladojka Youneed "Ra-ta-ta" na prvom albumu "Ghastly Beyond Belief" iz 1987. kad su imali dva bas gitarista Miroslav Lovriča i Igora Ožbolta! Ne treba uopće sumnjati da Albini nije slušao ovu ploču kad je nekoliko puta dolazio u Sloveniju i Hrvatsku.







Idemo dalje, obrada Nazareth "Hair of the dog" nazvana "Days are dogs" je slabašan povratak u post-punk/ new-wave s Albinijevim lirskim dodacima koje ne treba analizirati, a onda, uf, još jedna obrada najznačajnijeg, najpijanijeg, najbijesnijeg i neukrotivog, također pokojnog Mark E. Smitha i njegovih The Fall - "How I wrote 'How I wrote elastic man' (cock & bull)" s albuma "Imperial Wax Solment" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=4678 kada je vrištao 'imam 50 godina' u pjesmi "50 year old man" i sasuo se baš upravo na Albinija. Steve to pokušava sa 60, ali mu ne ide i cinično se odnosi ka velikanu koji ga je nekoliko puta odbio za suradnju i kolaboraciju. Inače, pokojni Mark E.Smith je objasnio mnogo toga, a Albini je površan poput mazanja paštete na hleb, ko' što reče niški Bokerini odpre petnaestak leta. Dvije zadnje teme "Scabby the rat" poput klasičnog post-punk The Fall i najbolja, završna, spomenuta "I don't fear hell" mogle bi se pronaći na listi najznačajnijih Albinijevih pjesama, mada nikad nije tražio ili očekivao popularnost poput Nirvane. Čak se niti na internetu nije pojavljivao ostavši, kako Idoli reče 'veran svojoj sudbini'.

Nije ovo "Blackstar" David Bowiea www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23239 (2016) koji je znao da umire, a pretpostavljam da će ovaj album itekako odjeknuti jer Albini ima milijunsko sljedbeništvo unatoč onoj njegovoj poznatoj frazi 'želio bih biti plaćen kao vodoinstalater' pridržavajući se pravila rock benda bez statusa zvijezde, skrivanja privatnog života i kočeperenog misticizma obavijenog aurom. Albini ovdje nije razmišljao o odlasku, testamentu ili epitafu, sve je u njegovim pripovjedalačkim afinitetima oštrog humora i impulzivne introspekcije u kojoj se, ruku na srce, odavno izgubio...

Naslovi: 1.WSOD, 2.Girl from outside, 3.Chick new wave, 4.Tattoos, 5.Wednesday, 6.Scrappers, 7.Days are dogs (Nazareth cover), 8.How I wrote 'How I wrote elastic man' (cock & bull), 9.Scabby the rat, 10.I don't fear hell

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 02/06/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Big Band Fusion

MIHAEL HRUSTELJ & BIG BAND RADLJE: Big Band Fusion (2024)

| 18/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hell, Fire and Damnation

SAXON: Hell, Fire and Damnation (2024)

| 17/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Telo I Duša

TRIVALIA: Telo I Duša (1990)

| 17/06/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: II

THE SIIDS: II (2024)

| 16/06/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: All Quiet on the Eastern Esplanade

THE LIBERTINES: All Quiet on the Eastern Esplanade (2024)

| 15/06/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: To All Trains

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*