Eric Dale (Tucci) je jedna od žrtava zahvaćena u vrtlogu masovnih korporacijskih otpuštanja. Njegovo vrijeme kao jednog od nižih šefova u kompaniji na Wall Streetu je gotovo, a ono što ga najviše brine je posao na kojem trenutno radi i za koji drugi ne pokazuju previše interesa. U zadnjem mogućem trenutku prije nego što se zatvore vrata lifta, Eric daje USB stick sa programom na kojem je radio mladom analitičaru Peteru (Quinto). Zbog upozoravajućeg tona s kojim ga Eric ostavlja u hodniku sa USB-om, Peter se primi posla izvan radnog vremena i u praznim uredima tvrtke, obasjan sa hrpama monitora koji su iz nekog razloga upaljeni i preko noći, iako nema nikoga. Ono što kroz nekoliko sati uspijeva posložiti u bjesomučnom računanju i rješavanju jednadžbi ga dovodi do velikoga problema. To otkriće ne može čekati jutro, pa u ured vraća šefa Willa (Bettany) i kolegu Setha (Badgley). Tvrtka se nalazi pred totalnim rasapom sistema jer je prekoračila granice zdravih paketa - otrovni otpad hipoteka koji se nalazi u njihovom okrilju predstavlja veliki problem za daljne guranje velikih zarada i manipulacija na tržištu. Imaju jako mali prozor unutar kojega mogu nešto poduzeti, a nitko nije siguran što bi uopće mogli napraviti. Kako vrijeme sporo odmiče tako se i sve viši šefovi okupljaju u zgradi. Peter, Will i Seth objašnjavaju što se događa kako se uspinju uz korporativnu ljestvicu, a u gluho doba noći napokon stiže i glavni šef, John Tuld (Irons) koji ukratko sluša o čemu se radi, određuje granicu do kada se mora podastrijeti akcijski plan, i u biti određuje da se riješe svog tog otrovnog otpada hipoteka u jednom danu. Bez obzira na to što će im to uništiti ugled i iznevjeriti povjerenje većine klijenata. Koliko je taj dio realističan u ovome filmu nije baš jasno jer je sigurno da ni drugi ne bi došli do istoga zaključka - Tuld naglašava da je važno samo da preduhitre druge i odnesu prikladnu zaradu. Na kraju dana sve se svodi na to. Neki od šefova su svjesni toga i svojega položaja i ne uzmiču previše pred nekakvim moralnim pitanjima. Kod nekih od njih dolazi do određenih rezervacija, ali svi, iz različitih razloga idu za zaradom, bilo da si olakšaju položaj ili da ostanu relevantni u svojem cjenovnom razredu. U ovom malom, komornom i zanimljivom ostvarenju, glumci u velikoj mjeri doprinose priči koja je štura, ogoljena i odvojena od holivudske šminke. Ne ulazeći previše u relevantnost finacijskih podataka i samog tijeka radnje te načina na koji se likovi nose sa time, ostaju dobro odigrane i lijepo snimljene scene u kojima dobivamo uvid u jedan neobičan dan burzovnih mešetara. Iako se naziru poveznice sa financijskom krizom iz 2008. priča ne ulazi u konkretne činjenice ili stvarna imena. Teško je zaključiti koliko je ovakav prikaz realističan, ali barem djeluje dovoljno stvarno da se može prodati, što je uostalom dovoljno. Neki segmenti filma su karikaturalni i neke rečenice su teški klišeji, ali priča se uglavnom ne odvaja od pristupa koji je bliži stvarnosti, doduše onoj koja se odnosi na rijetke i privilegirane pripadnike financijskog sektora. Ovdje se radi o 24 sata u jednoj financijskoj tvrtki čije djelovanje i rad ovise o nečemu što nema previše poveznica sa moralom, etikom, stvarnim svijetom - koji se sa tko zna kojeg kata zgrade čini udaljen i nestvaran. Velikih karakternih skokova nema jer ih ni ne može biti u jednom danu u kojem se radnja odvija, a nit vodilja, problem oko kojeg se vrte likovi i radnja, predstavlja zanimljiv koncept. Scenarist i redatelj filma je odškrinuo vrata sasvim dovoljno da steknemo uvid u uobičajno poslovanje i djelovanje unutar jedne financijske kompanije. Uz potporu angažiranih i uživljenih glumaca ovo ostvarenje djeluje i onda kada zaostaje za početno uspostavljenim tempom.

Film se može pogledati u Muzeju suvremene umjetnosti.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 03/02/2012