3 zakona robotike kažu:
1. Robot ne smije nauditi čovjeku niti dopustiti da se čovjeku nešto desi zbog robotovog nedjelovanja.
2. Robot mora slušati naredbe ljudi, osim kada je to u suprotnosti s Prvim zakonom.
3. Robot mora zaštititi svoje vlastito postojanje, dokle god je to u skladu s Prvim i Drugim zakonom.

Ta 3 logička zakona osiguravaju sigurno funkcioniranje robota i spriječavaju neželjene posljedice njihovog djelovanja po ljude, no u Chicagu 2035. godine kada roboti polako dolaze u svako kućanstvo, detektiv Spooner (Will Smith), inače popriličan robotofob, dobiva slučaj u kojemu sve upućuje na to da je ubojica upravo robot i to onaj iz nove serije NS-5 koja je upravo pred masovnim izlaskom na tržište...

Isaac Asimov je jedan od najvećih i najpoznatijih autora znanstvene fantastike uz čije ime se najčešće veže pojam robot. Upravo je on je autor gore pobrojanih zakona robotike na kojima se temelji osnovna priča filma koja nas stavlja u relativno blisku budućnost, barem što se tehnološkog napretka tiče. Naime, tehnologija nam se zavukla u posljednjih 10tak godina jako puno pod kožu. Pokušajte se samo sjetiti kako je izgledalo dogovaranje za kavu ili izlazak prije par godina kada na sceni još nije bilo najboljeg čovjekovog prijatelja - mobilnog telefona. Da ona nezaustavljivo napreduje pokazuje i nedavno otvorenje izložbe EXPO u Japanu gdje su roboti svirali pozdravni song. I to roboti koji na prvi pogled izvana ne izgledaju značajno drugačije od onih prikazanih na filmu. Umjetna inteligencija i trud da se uređaje "natjera" da se svojim ponašanjem što više približe (nesavršenom i emocijama vođenom) ljudskom, izuzetno je brzo rastuće područje. Samim time, naravno, zanimljivo i za filmsku industriju koja mu, da to ugrubo ovako kategoriziram, prilazi na dva načina. Prvi je "pristup straha/akcije" koji obuhvaća filmove u kojima dolazi do nekakve tehnološke revolucije u kojoj dolazi do borbe između ljudi i robota ("Terminator" npr.). Drugi se više bave tim psihološkim aspektom mehaničkog stroja koji osjeća i svega što to čini na okolinu kao i na njega samoga ("A.I."). "I, robot", baš kao i "Blade Runner", pokušava biti negdje između, no na kraju, za razliku od svog kultnog prethodnika, nažalost spada ni vrit ni mimo.

I iako ima dosta filozofskog materijala u cijeloj priči (pogotovo pred kraj - *** MOGUĆI SPOILER START **** kada robot kaže da su oni ustali u obranu ljudi samih koji se međusobno ubijaju, truju i zagađuju svoj planet i otežavaju si izglede za preživljavanje u budućnosti *** MOGUĆI SPOILER END ****), on je prisutan samo u tragovima. Da sva ova Matrix meeets Terminator akcija kao ima smisla. E, pa meni ostaje gorak okus u filmskom želucu pri pomisli kakav bi to dobar film mogao biti da se više bavio tim filozofskim aspektima priče, a manje "šakaranjem". O filmu ću reći da ajde barem nije nabildan soundtrackom za prodaju (muzika čak na momente podsjeća na suspens majstora Alfreda), da su efekti izuzetni (posebno glavni robot Sonny), da je režiser Alex Projas onaj koji je snimio "The Crow", da po mojem sudu Willu Smithu bolje stoje komedije nego ovakve ozbiljuše od uloga, te da je Bridget Moynahan novo otkriće za moju "listu glumica krasnoga lica".

Gledati po nahođenju.

ocjena filma [1-10]: 6

sale // 31/03/2005