Sherlock Holmes je jedan od rijetkih književnih likova čija popularnost ne opada, tj. čija je otpornost bila toliko jaka da je dogurala ovaj lik i do njegovog trećeg stoljeća i nove filmske inačice. No Sherlock Holmes je gotovo nestao iz ove priče, osim dobro poznate adrese, i uvjerljivo aktivnih i sposobnih moždanih stanica, u novome filmu Guya Ritchiea, Holmes je skloniji alkoholu nego kokainu, violinu svira, ali nikada dobro, a fizički je gotovo neuništiv, agilan i sklon fizičkim sukobima u svakoj prilici. Film donosi velik broj fizičkih sukoba u kojima Holmes i vjerni, ali vječno na odlasku od partnerstva, doktor Watson (Law), gotovo uvijek uspješno rješavaju šaketanja. Osim u slučajevima kada je protivnik prevelik i prejak da bi samo tako pao pod mnogobrojnim udarcima. U dva momenta u filmu, Holmes prvo u glavi odvrti film kako će onesposobiti protivnika, što gledamo uz njegovu naraciju i usporeno, da bi onda to još jednom pogledali u normalnoj brzini. Nepotrebni dodatak filmu koji se unatoč općoj nekvaliteti hitova holivudske mašinerije, može pohvaliti sa zabavnim i neopterećenim scenarijem, koji ne donosi ništa novo, ali uz visoko stilizirani London prošlih vremena, ima još jedan veliki bonus u vidu dvoje glavnih glumaca. Jude Law i Robert Downey Jr. se zabavljaju od prve do zadnje minute filma, i donose ono što je ovome filmu presudno da ne ode na krivu stranu. Kemija između njih je očita, a raspoloženi likovi, koji se gotovo jednako dobro služe šakama, nogama, i mozgovima, uspješno dovode Holmesa u 21. stoljeće, a da se ne opterećuju sa onime što je došlo prije toga. Glavni negativac ovoga filma je lord Blackwood, kojega je, što i nije neko iznenađenje, odlično utjelovio Mark Strong. Negativac koji na prvi pogled djeluje kao izrazito uspješan vještac, postaje, kako film traje, sve gori i gori, odvajajući magiju od toga lika, i njegove opsjene, dobivamo uvid u stvarnost koja je puno crnija i gora. Film možda traje predugo, ali s obzirom da se radi o novom uvodu u (vjerojatnu) franšizu, i potencijalno unosan serijal, jasno je da se nastoji što više pokazati glavne likove, njihovu interakciju, i dovršiti kompliciranu priču, koja ustvari uopće nije ni važna za funkcioniranje ovoga ostvarenja. Uz puno stila i ovako raspoložene glumce - pogotovo Jude Lawa koji se ovdje može vidjeti u rijetkom izdanju lepršavosti i humorističnosti - nije teško zaključiti da je ovaj film uspješno izveden pred javnost, što je pokazala i velika zarada. Činjenica da se radi o jednom od boljih filmova koji ulaze u kategoriju potencijalnog hita, treba se veseliti najavama da su pripreme za nastavak već u tijeku. Kako na scenu stupa profesor Moriarty, koji se ovdje pojavljuje samo kao osoba u sjeni, nastavak već sada ima potencijal da bude bolji od ovog sasvim zabavnog početka.

ocjena filma [1-10]: 7

robert tabula // 19/01/2010