Za sve fanove DJEČAKA IZ VODE ovaj koncert je pravo veselje i jedinstvena prilika čut i vidjet uživo izvedbu cijelog albuma Pamučni svijet od početka do kraja. Intimni cabaret seting Retro podruma, na stageu sofa, električna gitara i omiljeni duo.

Za sve koji nisu upoznati sa genijalnošću DJEČAKA IZ VODE u nastavku je recenzija albuma iz pera našeg Horvija...

Autora koji je nafilao ovakvu gomilu pjesama, koje su usput, veoma dobro snimljene uz klasični rock instrumentarij (gitara, bubanj, bas, vokal i malo klavijatura), nije niti najmanje lako shvatiti. Prešišao je već s debijem cijeli Štulićev opus iz onog hiperaktivnog perioda Azre 1980-1983 kada je mahnitim tempom objavio 6 albuma (od toga jedan trostruki i dva dvostruka), a s ovim drugim je definitivno potvrdio kreativnu genijalnost.

Album sam po sebi ne predstavlja nikakvu teškoću za slušanje budući da je stilski ravan poput tipičnih rock standarda Neil Younga, The Velvet Underground i The Fall. Minimalističke pjesme s uvodom, tek tu i tamo ponekim refrenom, vrlo dobrim solažama i redovitim finalima koja odlaze u fade-out. Neke su nabijene punkom, bluesom, hard-rockom, doom elementima, neke su lagane, neke umjerenih tempova, neke su klasične rock skladbe i sve su uglavnom jednostavno sročene. Ali sve one imaju duboke priče o socijali, društvu, estradi i još brdu različitih tematskih područja koja prikazuju autorov pogled na surovo stanje koje ga okružuje i u kome se nalazi. U određenom aspektu, njegov stav je otprilike spoj Grahe i Goribora; prgav je, zajedljiv, često mizantropski i opozicijski raspoložen poput Mark E.Smitha, a ne preza niti od depresivne patetike i morbidnosti. Uostalom, sve ono što je izrečeno za sjajan debi, to se može ponoviti i u ovom slučaju. Toj teškoj olovnoj stvarnosti bremena života u razjebanoj BiH suprotstavlja sjajan smisao za crni humor, cinizam, ironiju i sarkazam. Komedijaš je s putrom na glavi, inteligentan autor o čijim tekstovima bi se sada mogle razvezati priče u beskraj, no znam da recenzije dugačke kao slavonska domaća kobasica nitko neće čitati.

Izdvajati neke pjesme je bespredmetno; ima ih i previše, a kad bi se nešto o njima uspjelo sažeti na stranicu-dvije teksta, to opet ne bi bilo dovoljno spram snage i poante koju u sebi nose. Stoga je najjednostavnije, vjerujte mi, nabaviti ovaj album za kojeg uistinu vrijedi izdvojiti nešto sitne love u iznosu od runde-dvije pijače na šanku. I dobiti će te ogroman glazbeno-lirski leksikon pun protesta, hedonističkih strasti, otkačenih pričica, lucidnih i bizarnih scena, te gomile odličnih pjesama koje bez ikakvog problema mogu proći na svakoj radio stanici.

promo guy // 26/01/2015