Slow Crush su četverac iz Leuvena (Belgija) osnovani 2017., a predvodi ih basistica i vokalistica Isa Holiday iz Manchestera za koju kažu da ima ranjiv, mekan i lebdeći glas ispod slojeva grunge shoegaze noisepopa, koji traži utočište od sjebanog svijeta. Sami sebe opisuju kao uvjerljiv, abrazivni shoegaze bend koji se bavi estetikom kontrastnih zvukova. Težak poput tmurnog sna, a opet umirujuće živahan.
Realizirali su 3 albuma, ovaj friški "Thirst" se čak pronašao i na UK listi rock albuma (no. 24 i UK download no. 98), a ono što ga odlikuje jest tipičan britanski štimung na razmeđi MBV, The Jesus And Mary Chain, Lush... Ohrabren plimom transcendentnog gitarskog reverba i disonanti, ovaj album pruža nešto sličnije eteričnim prijenosima, nego jednostavnim pjesmama. Senzualna je privilegija poslušati takav projekt, a ova najnovija ponuda dodatno učvršćuje uvijek slavnu ostavštinu žanra.
S uvodnom pjesmom 'Thirst', Slow Crush zadovoljava mnoge neuhvatljive mirne želje s više stila nego ikad prije. Osim ovakvog oduševljenja vrhuncima i dolinama upornosti, album ima mnogo raznolikosti u svim aspektima. 'Covet' je rock 'n' roll shoegaze katedrala, s euforijom saksofonskog sola koja odjekuje kroz njegove moćne dvorane. 'Haven' je evolucijsko iskustvo, koje se postupno gradi od nebeskog prijelaza 'Hollow' do naleta snažnih akorda i tremola. 'Hlýtt' je prekrasan post-rock završetak teksture i detalja, koji se postupno pojačava u crescendo oštrih vokala i uzbudljivih odjeka. Ako 'Thirst' išta jasno pokazuje, to je da bend hoda po tankoj liniji između hipnotičke intimnosti i onostranog intenziteta, koji se, doduše, previše zadržavao na prvom albumu "Aurora" (2018) prethodnom "Hush" (2021). U nekim recenzijama se spominje i termin remek-djelo, a bez predrasuda, ovo je ono što će sigurno oduševiti ljubitelje shoegazea, dream popa i post-rocka. To je vrsta albuma za koju ne znate da vam treba, ili čak ne možete vjerovati da je moguća potreba sve dok je ne čujete.