Osmi album nazvati imenom benda je stanovita kerefeka nekakvog novog, gordog lansiranja. Reklo bi se. Dobro, imali su treći album inicijalima nazvan "AB III" (2010) pa nitko nije zamjerio ovim bišim Creed-ovcima i Slashovim Conspiratorsima, ma i Kings Of Chaos i još nekim bendovima. Stalno smišljaju neke trikove. Na ovom albumu mnogo toga izgleda i zvuči da je njihov bezvremenski pristup klasičnom rocku tehnički složen i prikazan s puno vještine i talenta da bi se činilo tako lako. I to ostaje istina na ovom novom albumu - krv, znoj i suze koji su nesumnjivo uloženi u to nestali su pod sjajem kolekcije pjesama koje zvuče kao da su oduvijek bile tu. U većini slučajeva to je znak samopouzdanja da je bend nepokolebljivo siguran kako je ovo upravo reprezentativno za ono što jesu u ovom trenutku svoje karijere; nema iskušenja da se upuste u divlje diverzije ili ubace u čudne eksperimente samo radi toga.



Natrpani su poznatim post-grunge/ metal adtivima ko' vječiti im uzori Soundgarden. Myles Kennedyjev glas, naravno, uzdiže se, bez napora se bori s teatralno visokim notama, a savršeno ga nadopunjuje manje histrionski registar Marka Tremontija. Glazbeno, sve ponosno raste iz njihovih metal korijena. Čini se da im visoki rifovi dolaze jednako lako kao što sanjarenje dolazi ostalima. Otvarajući singl "Silent Divide", pucketajući i cvileći, adrenalinski je div koji baca sve na glavu, s urlajućom gitarskom parabolom kako bi se već na samom početku sve osiguralo za scenarij - nije za one sa slabim srcem. Tremonti je čarobnjak u svom gitarskom zanatu, ali čvrsta, postojana ritam sekcija basista Briana Marshalla i bubnjara Scotta Phillipsa ono je što sve to usidri s bazom čistog rocka koju kretanje tektonskih ploča nije moglo pomaknuti.



"Trust In Me" je live hit koji bi tek trebao pokazati svoje atribute s refrenom koji uzdiže Tremonti, stih Kennedyja, bjesni jednu minutu, lebdi i sanja već sljedeću "Disregarded" što je grungeom poprskani spust u tamu sa suptilnom pozadinskom notom Led Zeppelina koja zaslađuje atmosferu. I usred sve drame, dolazi trenutak razmišljanja i tišine s akustično orijentiranom pjesmom "Hang By A Thread", pravom, emocijama natopljenom, suznom pjesmom na kraju. Najambiciozniji trenutak čuva se za kraj - "Slave To Master" raširenim, čak devetominutnim galopom u punom metalu do kraja s konstelacijom bijesnih, vatrenih pramenova koji nas prate u noć. A tako dugačku pjesmu još nisu imali: do sada su najdulje bile "Blackbird" (8 minuta) "Fortress" (7 i pol minuta) i "Fable of the Silent Son" (8 i pol minuta) na čiji su račun zadobili i simpatije progressive metala.

Na ovih čak sat vremena nalazi se sve ono što je milijune fanova navelo da se zaljube u njihov stil nakon debija "One Day Remains'' iz 2004. godine s nepokolebljivom kreativnom kemijom koju ionako imaju, a redoviti producent Michael "Elvis" Baskette gura ih do još većih visina sa snagom i melodijama, ali ovdje postoji i rijetka emocionalna inteligencija koja znači da je kompaktna cjelina benda puno više od gomile težine, dodajući vrlo ljudsku dušu svemu što rade. Već sada se smatra da je ovo prvi kandidat za album godine i najbolji album benda do sada, što je veliko postignuće s obzirom na sve što je bilo prije njega. Kraljevi modernog metala su se vratili i ne uzimaju zarobljenike. Download: newalbumreleases.net/229887/alter-bridge-alter-bridge-2026/
Download/ stream: alterbridge.bandcamp.com/album/alter-bridge

Naslovi:
01 - Silent Divide
02 - Rue The Day
03 - Power Down
04 - Trust In Me
05 - Disregarded
06 - Tested and Able
07 - What Lies Within
08 - Hang By A Thread
09 - Scales Are Falling
10 - Playing Aces
11 - What Are You Waiting For
12 - Slave To Master

m.s. // 13/01/2026