Alter Bridge, američka supergrupa iz Orlanda (Florida) sastavljena od članova Creed apsolutno ne pripada nekakvoj alternativi rocka, grungea ili metala mada im ime upućuje na to, a i mnogi ih samo zbog imena trpaju u taj fah. Oni u osnovi sviraju čisti mainstream, više hard-rock i post-grunge nego li heavy, a na konto slavne grupe i samog stila potenciranog za široke rock mase bez ikakvih problema kao Alter Bridge uspješno održavaju karijeru već punih deset godina. Njihova prva tri albuma zajedno su dosegla milijunske tiraže, mainstream kritika ih hvali na sav glas, neki čak pretjerano tvrde da su najbolji rock bend današnjice, a oni u intervalima između albuma rade i neke svoje solo projekte. Gitarist Mark Tremonti ima jedan solo album, frontmen i gitarist Myles Kennedy (jedini nije iz Creed već iz The Mayfield Four) je radio sa Slashom na albumu "Apocalyptic Love" (2012), bubnjar Scott Phillips je član supergrupe Projected sastavljene od članova Sevendust i Submersed, a jedino se basist Brian Marshall nije uključivao u nikakve frakcije ili zasebne projekte, ali im je u vrijeme slavnih dana Creed početkom 21. stoljeća zadao vraške glavobolje iznenadnim odlaskom iz postave nakon čega je cijela turneja doživjela fijasko, a Creed se 2004. rasformirao u ovaj vrlo uspješan bend. Osim visokotiražnih albuma i dobro unovčenih turneja na kojima su između ostalog svirali sa Slashovim Velvet Revolver, Theory Of A Deadmen, Linkin Park, Avenged Sevenfold, Shinedown, Black Stone Cherry, te sa članovima Led Zeppelin, uključuju se i u humanitarne akcije poput Wheelchair Foundation (zaklada za pomoć oboljelima od multipleks skleroze), Play For Life (organizacija za borbu protiv raka) ili Plane to Haiti (akcija za Haiti kojeg je 2010. zadesio potres).
Sa posljednjim albumom "AB III" i ovim najnovijim četvrtim "Fortress" učvrstili su svoje pozicije i u Britaniji dosegavši po prvi puta u karijeri top-10 (UK no.9 i no.6), no premda imaju sve komercijalne i radiofonične finese još uvijek nisu uspjeli plasirati niti jedan iole značajan hit-singl na oficijelne liste s obje strane Atlantika. Tako niti u ovome slučaju najavnog singla "Addicted to pain" koji jeste brz, pomalo metaliziran nalikujući staroj školi NWOTBHM s vrlo dobrim lirskim opservacijama o uvredljivim emotivnim i međuljudskim odnosima, ali se uvelike osjeća da je to klasično usmjerena mainstream kompozicija koja u principu ostavlja ravnodušan stav na svakog zahtjevnijeg slušatelja.
Od bržih skladbi izdvajaju se "Peace is broken" gdje kompletna sekcija na čelu s vrsnim vokalistom Kennedyijem poput kombinacije Planta i Cornella pokazuje sve rafinirane finese vlastitih tehnikalija, zatim s progressive aranžmanom ukrašena "Calm the fire", potom "Bleed it dry" pod primjetnim utjecajima thrasha, kao i "Farther than the sun" s nekim starim grunge ostavštinama u kojoj zadnji dio praše poput Deep Purple. Kad se uhvate laganijih skladbi zazvuče poput Pearl Jam (recimo u akustično/amplificiranoj "All ends well") ili kao gomila hard-rock/progressive bendova ("Lover" i završna naslovna "Fortress" od 7 i pol minuta). U središnjoj skladbi umjerenog tempa "Waters rising" glavnu vokalnu rolu preuzeo je Tremonti čija se rošada na mikrofonu gotovo i ne uočava, a pjesma odiše i vrlo mračnom apokaliptičnom lirikom.
Bend ima koncizno razrađenu svirku, po mnogima i jedan od najboljih gitarskih dvojaca na svijetu, smislenu liriku oko svega i svačega, ubadaju osim emocijama, lijepim ženama i na neke turobnije scenarije o (ne)potrebnom junaštvu u ova šugava vremena, te imaju posve odmjerenu dozu svih potrebnih standarda hard-rocka s primjesama metala. Međutim, sva ta njihova elegancija, dobra kondicija i skladni stil odišu napuhanim tendencijama srednje struje da se u ništa mimo nje ne valja petljati.
Naslovi: 1.Cry of Achilles, 2.Addicted to pain, 3.Bleed it dry, 4.Lover, 5.The uninvited, 6.Peace is broken, 7.Calm the fire, 8.Waters rising, 9.Farther than the sun, 10.Cry a river, 11.All ends well, 12.Fortress
ocjena albuma [1-10]: 7
horvi // 21/01/2014