Početkom devedesetih, nakon godina druženja i bavljenja novinarstvom (pisali su za NME, Melody Maker…, i radili svoj fanzin CAFF) Bob Stanley i Pete Wiggs, odlučili su pokrenuti glazbenu karijeru. Prva ideja je bila da rade plesnu muziku a kao vokale koriste razne pjevače i pjevačice. Na taj su način snimili svoj prvi album "Foxbase Alpha" (1991). U doba vladavine house muzike, album je bio usmjeren tim tokom, no imao je i pjesme Nothing Can Stop Us ili Wilson, koje su imale prizvuk šezdesetih. U to vrijeme, današnja stalna pjevačica Sarah Cracknell bila je tek "jedna od mnogih", pa je ona na albumu otpjevala spomenute pjesme, dok su najveće hitove Only Love Can Break Your Heart i Kiss And Make Up, obrade Neil Younga i Field Mice, otpjevale Moira Lambert i Donna Savage.



Grupa je vrlo brzo postala miljenik glazbenih magazina, a uskoro je i Sarah Cracknell postala i jedina pjevačica za bend. Plave kose i lijepih crta lica, dosta je podsjećala na Kylie Minogue, a Kylie se okušala i u pjevanju s bendom, pa im se pridružila u pjesmi Nothing Can Stop Us Now. "So Tough" (1993), dosad je najviše plasirani album na britanskoj ljestvici albuma. Došao je do broja 7. Iznjedrio je singlove Avenue, You're in a Bad Way i Hobart Paving, i učvrstio bend na pop nebu. Album je specifičan i po tome što između pjesama nema stanke nego su ubačeni semplovi iz raznih filmova i tv serija (The picture of Dorian Gray, Lord oft he Flies…). A meni osobno najdraža pjesma Mario's Cafe posvećena je istoimenom restoranu u londonskom kvartu Kentish Town. Na naslovnici albuma je Sarah, kad je imala 6 godina.



Sljedeći album, "Tiger Bay" (1994) bio je inspiriran folkom, no baza pjesama je ostala elektronska, osim na Marble Lions i Former Lover, koje imaju klasičnije orkestracije. Singlovi Pale Movie, Like A Motorway i Hug My Soul, iako sve redom odlične pjesme, su bili mnogo neuspješniji od onih s prošlih albuma, dok je album bio vrlo dobro primljen.

Uslijedila je studijska pauza od četiri godine, a u međuvremenu članovi su se bavili svaki svojim problemima. Na jednom od zajedničkih druženja snimili su pjesmu He's On the Phone, obradu Etienne Dahove Weekend a Rome, a koja je pak našla svoje mjesto na prvoj kompilaciji "Too Young To Die" (1996) s kojom su simbolično dali do znanja da još nije gotovo s njima. Četrnaest singlova i odabranih pjesama iz razdoblja od 1990-1995 jedna su od jačih pop kompilacija ikada objavljenih.
Vratili su se s albumom "Good Humor" (1998) na kojem je euro disko pop zamijenio malo drugačiji, odrasliji zvuk. Album su snimali u Švedskoj pod budnim okom Tore Johanssona, čovjeka koji je producirao svih šest albuma The Cardigansa, odnosno do tada četiri, uključujući i bestseler "Gran Turismo". "Good Humor" imao je također tri singla, a to su redom Sylvie, The Bad Photographer i Lose that Girl.



Kako album baš i nije niti kod kritike niti kod publike donio željeni efekt, bend se opet odlučio za promjene i tako je nastao "Sound of Water" (2000). Album koji je prožet elektronikom no u jednom potpunom drugačijem smislu nego dosad. Naime, Saint Etienne otkrili su da elektronikom mogu ispričati mnogo i povesti nas u apstraktne krajeve, krajeve gdje se samo u snovima može doći. Eto, takav je "Sound of Water". Ako ne vjerujete poslušajte Late Morning ili The Place at Dawn. Ta se promjena djelomično može pripisati i članovima berlinske elektroexperimentalne skupine To Rococo Rot, u čijem su studiju snimali album.

Dvije godine kasnije, objavljen je album "Finisterre" (2002). On je nekako sublimirao sve dosadašnje albume u jedan. Ponovo su između pjesama umjesto tišine, ubačeni dijalozi kao na albumu "So Tough", poznati stari zvuk grupe čuje se na pjesmama Action ili New Thing, a ambijentalna elektronika na Language Lab ili B92. Album je imao singlove Action, Shower Scene i Soft Like Me. Niti album niti singlovi nisu se popeli više na ljestvicama, pa su se Saint Etienne ponovo našli na prekretnici.

Tri godine kasnije vratili su se s konceptualnim albumom "Tales from the Turnpike house" (2005). Pravi Turnpike House je blok zgrada u Londonu koji se nalazi u ulici Goswell Road, između Clerknwella i Upper Streeta. Iako na albumu ima nekoliko simpatičnih i zanimljivih pjesama (Milk Bottle Symphony, Stars Above Us), ovaj je album ostao zapamćen samo zato jer je konceptualan. Uz prvu nakladu albuma nalazio se i cd s dječjjim pjesmicama "Up the Wooden Hills".



Uslijedila je podugačka pauza preispitivanja nastavka djelovanja…

Tijekom njihove podugačke karijere, objavljen je i pregršt svakakvih kompilacija. Best of kompilacije ("Too Young To Die - The Singles" (1995), "Smash the System: Singles 1990-99" (2005), "London Conversations: The Best of Saint Etienne" (2009)) redom su bile uspješnije od samih albuma, a ova posljednja sadrži dva cda prepuna odlične muzike i dvd sa svim spotovima u karijeri i ona je "must have" za sve fanove i ne fanove benda. Kolekcije b strana singlova ("You Need a Mess of Help to Stand Alone" (1993), "Continental" (1997) i "Interlude" (2001)) donosile su ugodna iznenađenja, a većina njihovih albuma objavljena je u nekoliko verzija, pa se tu našlo osim studijskih pjesama i gomila remixeva, demo snimaka i cover verzija poznatih i manje poznatih pjesama. Saint Etienne jedan su od bendova koji za svoj fan club "Lovers Unite" redovno objavljuju posebna izdanja koja su nedostupna drugima. Obično su to božićne pjesme, no ima tu i cijelih albuma s neobjavljenim snimkama.

Od samih početaka, Saint Etienne vezani su i uz film, pa su tako za nezavisni film "The Misadventures of Margaret" snimili i soundtrack "The misadventures of Saint Etienne" (1998), dok su se pjesme A Good Thing i Hobart Paving našle u soundtracima filmova.

Osim Only Love Can Break Your Heart i Kiss And Make Up, Saint Etienne su obradili između ostalih Absolute Beginners (David Bowie), Everything Flows (Teenage Fanclub), I'm Too Sexy (Right Said Fred), Manhattan (Scott Walker) i mnoge druge.



Konačno, početkom 2012. Pojavio se singl Tonight, koji je najavio novi album, nakon 5 godina posta. Album nazvan "Words and Music by Saint Etienne" (2012), čini se da je povratak korijenima. A s njim dolaze i u Zagreb, na festival Glory Dayz.

pedja // 27/08/2012