Kako bi ti predstavio svoj novi album Manjina?
Novih dvanaest pjesama na gitari. Malo više ljubavnih i onih o životu, od takozvanih političkih. Neki kažu da je i ljubav politika, ali nije. Ako ima bilo kakav opis onda nije ljubav.

Kolike je na novom albumu Avdić onaj stari, a opet koliko nudi nešto novo?
Ja sam manje više uvijek isti. Pjesme su nove.
Jesu li uopće promjene između albuma neophodne za napredak izvođača?
Zavisi od pjesama. Ako te nema u pjesmama, đaba si se mjenjao.

Prethodna dva albuma nosila su njemačka imena u naslovu, ovaj se vratio našem jeziku. Otvara li on jedno novo poglavlje?
To mi je sad teško reći, sve je još uvijek prilično friško. I nemam predstavu koje će pjesme završiti na idućem albumu. Sad imam jednu sliku, ali znam da će se mjenjati sa svakom novom pjesmom.

Razmišljaš li pri stvaranju pjesama o tome koliko će one dotaknuti određenu grupu tvojih fanova, ima li tu podilaženja?
Ne. Kad sviram nove pjesme zanima me samo da se dobro osjećam u njima, da me povuku u svoj svijet, ništa više. U stvari, sa prvim albumom mi je sve bilo jasno. Mislio sam da niko živ to neće slušati. Da je to previše zatvoreno, nečija privatna razmišljanja, a pokazalo se da nije tako. Intime su slične.

Koncertnu promociju očekujemo uskoro. Kako ti pristupaš promocijama albuma, ima li tu razlike u odnosu na običan koncert? Pod običan mislim na onaj koji ne nosi promociju albuma.
Nema nikakve razlike. Koncert je koncert.

Svojevremeno si koristio ime Diplomatz i Graha za sebe kao autora. Postoji li razlika između tih umjetničkih imena i albuma s tvojim imenom u glazbenom pristupu? Zašto je došlo do promjene imena?
Graha nije umjetničko ime, to mi je nadimak iz djetinjstva, neki me tako zovu. Diplomatz je ime prve pjesme sa prvog albuma i istina je da sam, kad su me pitali kako da me najave u početku govorio Diplomatz, tek tako da ne bude baš ime i prezime. Isto tako, odmah na početku, mislim drugi koncert, svirao sam u Tolminu u Sloveniji i pitali su me kako da me najave, pa sam rekao Diplomatz, pa ime i prezime, pa sam rekao napišite nešto od toga. Kad sam došao u Tolmin, vidio sam neki plakat na kojem je pisalo Bosanski psiho, tek kad sam se približio plakatu vidio sam dole, malim slovima, moje ime i prezime. I to je stih iz prve pjesme. Onda sam već na drugom albumu, da ne komplikujem, stavio samo ime i prezime. Ali već su bili u opticaju svi ti nadimci.



Neki kažu da su ti tekstovi dosta sirovi, ali osobno bih se složio s činjenicom da su i više nego realni. Opet, naša sredina kao da je pogodna za pisanje takvih tekstova. Bih li mogao pisati takve tekstove da živiš u nekom uređenijem sustavu, recimo Švicarskoj?
Da sam rođen u Švicarskoj, ne znam, ali sa ovim backgroundom pisao bih svuda isto. Mislim da bi bile tek minimalne razlike. Slovenija nije Švicarska ali je prilično dobro uređena pa se baš i ne primjeti da sam se puno odmakao od svojih tema. Uostalom, pogledaj one stare trash metal bandove, svi su Tampa Florida, sunce im sija na metar od glave, oko njih palme i bikini, a čuj im tekstove. Zakon uređuje spoljašnost. Ali nikad ne znaš šta je čovjeku u glavi.

Dva albuma snimio si za Moonlee Records. Što je tebi u tom trenutku značilo raditi za jednu malo veću nezavisnu kuću, koliko su oni pomogli u tvom uspjehu?
Moonlee records ima dobro razgranatu mrežu, i klupsku i medijsku, tako da jako dobro znaju promovisati svoje bandove. I brinu se o njima. Ja sa Miranom ( Rusjan ) i dalje sarađujem. On mi dogovara većinu koncerata. Svi sa kojima sam radio su mi pomogli na neki način.

Što pamtiš kod svojih početnih koraka i prvog albuma kojeg si izdao za Zdenu i njegov Slušaj najglasnije?
Pamtim kad smo radili moj prvi roman ''Na krvi ćuprija''. Poslao mi je prvih dvadeset primjeraka, koje sam jedva čekao da vidim. Dok sam čitao i pratio da li je sve u redu, naletio sam na odlomak, od nekih pet redaka, u dnu stranice, kako se ponavlja na početku slijedeće strane. Odmah sam mu poslao mail i rekao da sam našao grešku. Poslije nekoliko sati stiže odgovor. ''Bok Mirda, da to je greška...''. I onda mi kaže da je našao rješenje. A rješenje je bilo, da na stranici A4 formata, otkucam pravi odlomak, tri puta, toliko je moglo stati na stranicu, da ga iskružim makazama i nalijepi tamo gdje treba. I rekao je, ja sam to već napravio i sve je u redu. Onda mi je poslao još jedan mail u kojem stoji, ''kad završimo tvoj roman, znaćemo kako se prave knjige''.

Što nam možeš reći o kući Kapital Rekord?
Kad sam upoznao Nevena ( Smolčič, producent albuma Mein kapital i Human reich ), njemu se sviđalo to što radim i ponudio mi je da kod njega snimam besplatno ali da on bude izdavač. To sam prihvatio. I sve je bilo u redu, dok nisam rekao da ću album staviti na free download. I tu se pojavljuju te famozne agencije za zaštitu autorskih ili kakvih sve već prava. On je bio vezan za jednu agenciju, i rekao mi je da ne može objaviti album koji bi ja sam stavio na download. Rekao je da bi on u tom slučaju nešto morao platiti agenciji Objašnjavao mi je danima, ali ja ni danas ne znam objasniti u čemu je fazom. Osim famoznog pravnog trougla, agencija, izdavač, autor. Uglavnom, on je bio skroz fer, rekao je nema problema, evo ti snimak i ti napravi s njim šta god hoćeš, to neće uticati na našu saradnju. I tako je i bilo. I tako se pojavio Kapital rekord.

Planiraju li se neki novi izvođači za Kapital Rekord?
Ne planiraju. Jedva sebe isplaniram.

Obzirom na novo proljeće vinilnog formata, hoće li Manjina ugledati vinilni format?
Od prvog albuma me pitaju za ploču, ali ne znam...

Koliko je teško ili lagano, posebno kad gledaš na svoj novi početak nakon Rupe u zidu bilo krenuti u samostalne pohode, bez pratećeg benda?
Bilo je lagano jer nije bilo neke namjere. Snimao sam i svirao i došao do tu gdje jesam. Nisam planirao, zato mi izgleda da je lagano. Kad planiraš, onda moraš i ostvariti. Čim nešto moraš, lako nađeš izgovor da ne uradiš.

Pratiš li regionalnu glazbu, postoji li netko od izvođača koje bi izdvojio?
O, ima toga koliko hoćeš. Vidim ih dosta na koncertima. Bilo da sviram s njima, ili naletim na nešto u nekom klubu. Uzmi neko Zdenino ''Bombardiranje New Yorka'', ''Moonlee''...

Obzirom da kod nas više nema tiskanih glazbenih medija, čitaš li uopće glazbene portale?
Nisam redovan, ali čitam. Vas ima koliko i bandova. ''Do It Your Self'' je izgleda u kapitalizmu jači nego ikad.

Za kraj, kako bi ti pozvao ljude na svoj koncert u Močvari?
Dobro došli.

jura // 04/11/2015